vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

prethodili nadgrobni spomenici od drva. Đorđe Janković napominje da
su neki stećci iz XIV. i XV. stoljeća “u vidu stuba kružnog ili osmougaonog
preseka sa četvrtastim vrhom na kojem može biti natpis sa imenom
pokojnika… nesumnjivo pravljeni po drvenim uzorima, što se vidi po
ukrasu”. 543 Međutim, ne može se isključiti ni velika mogućnost da su na
bosansko-hercegovačkom i hrvatskom prostoru doseljeni Vlasi zatekli
samo nadgrobne ploče i, kad su gospodarski ojačali, nastavili podizati
stećke i ukrasivati ih, moguće i svojom vlastitom funeralnom simbolikom
(možda posebno u prizorima lova, kola, jelena, konja i ljudskih
likova s uzdignutim rukama). Te simbolike nema niti na nadgrobnim
pločama što upućuje na mogućnost da pripada Vlasima koji su doselili
iz nehrvatskih i nebosanskih predjela, u Hercegovinu. Pojedine skupine
tih Vlaha mogli su iseljavanjem iz Hercegovine donijeti svoju simboliku,
dakle i onu s jelenom ako je stvarno bila samo njihova, u dijelove Bosne
i Dalmacije (pa tako i na srednji tok Cetine u XV. stoljeću).
Š. Bešlagić je naveo veći broj primjera da su se ispod stećaka pokapali
Vlasi posebno pravoslavne vjere, kao na primjer: Tarah Boljunović,
Vukosav Vlaćević, Radosalići, Hrabreni-Miloradovići i drugi, ali dodaje:
“I mnogi drugi vlasi bili su pravoslavci. Bilo je i vlaha rimokatoličke
vjere, a vjerojatno i pristaša bosanske crkve. Međutim, postoji više primjera
stećaka koji pripadaju rimokatolicima, a vrlo lijepo su klesani i
ukrašeni, i to baš motivima koji se pripisuju vlasima. Takovih primjera
ima naročito mnogo u zapadnoj Hercegovini. Tu spadaju, npr. stećci koji
pripadaju feudalcima Komlinovićima, iz okoline Čitluka. Isto tako, postoji
više primjeraka takovih stećaka koji pripadaju pristašama bosanske
crkve. Naročito je to izrazito kod stećaka s natpisima u kojima se spominju
ličnosti rimokatoličke vjere, ili one koje pripadaju bosanskoj crkvi.
Tu bi, npr., pored već pomenutih, spadali oni stećci koji pripadaju tepčiji
Batalu iz Turbeta kod Travnika, gostu Milutinu iz Humskog kod Foče i
drugim sveštenicima bosanske crkve.” 544
Za pripadnike bosanskih feudalnih velikaša Sankovića, koji su imali
nekropolu stećaka (iz XIV. i XV. stoljeća) na lokalitetu Grčka Glavica u
543 “Dakle, na gromilama su prvobitno stajali drveni spomenici, ‚stećci’. Vezu između
gromila IV-IX stoleća i kamenih stećaka (mramorova) XIV-XV stoleća, uspostavlja
gromila XII stoleća iz okoline Sjenice.” (Đ. Janković, Srpske gromile. Sveslovenski
savez - NIP Književna reč, Beograd, 1998, str. 123-124.)
544 Š. Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost. Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo,
1971, str. 98, 100-101.
242