vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

je dakako i drugih razloga: osjećaja vjernosti, lične časti, religioznog
čuvstva, patriotizma i sličnoga, što je moglo navesti pojedine članove
ratničkih organizacija i druge starosjedioce sa toga zemljišta na ostavljanje
svojih starih domova i seljenje u druge krajeve. Ratnici su, naravno,
išli u hrvatske donje krajeve, i tu ih nalazimo u vojnim organizacijama
oko Kupe, Save i onda kao posjednike po Zagorju i oko Kalnika. O tom
je ostalo mnogo bilježaka, te iz njih znamo otkud su oni došli, u kojem
otprilike broju, kamo su se naselili i kako su se zvali. Nešto je plemićkih
i gradjanskih porodica otselilo i u primorske dalmatinske gradove,
a naročito Zadar, Šibenik i Split. I tu su oni, u glavnom, popisani, te im
otuda znamo imena i provenijenciju. Naročito je u tom pogledu značajan
popis Zadra od god. 1527., u kojem je stanovništvo popisano po svojim
imenima, a kod došljaka i sa oznakom provenijencije.
Nastaje pitanje, nije li možda na ovo zemljište od Cetine do Zrmanje
doseljavalo u većem broju i naselja sa istočne strane Dinare u vrijeme,
kad su Turci postali sigurni gospodari na njemu. Ako je tako bilo, to je
doseljeno naselje moglo ono starosjedilačko popuniti i ojačati, te je prema
tome moglo u izvjesnoj mjeri sudjelovati u stvaranju onoga stanovništva
na tom zemljištu, iz kojega su izašle raselice u 17. st. Valja odmah
reći da u stvari porijetla tih raselica taj momenat ne bi ništa djelovao, jer
je naselje i s jedne i s druge strane Dinare bilo potpuno jedno u svakom
pogledu. No točnosti radi valja i to pitanje raspraviti.
(NASTAVAK 13. OBZOR BROJ 192.)
U prvom redu treba da se utvrdi, da je to naselje u jačem broju moglo
doći samo sa zemljišta ispod Dinare, dakle sa Glamočkoga, Livanjskoga,
Duvanjskoga i Imotskoga polja i njihove prve planinske okoline prema
Vrbasu i Neretvi, jer tu se jedino i prije Turaka govorio štokavsko-čakavski
govor ikavskog narječja i nove akcentuacije, kakav je postojao i na
spomenutom zemljištu od Cetine do Zrmanje u velikom dijelu naselja.
Dalje po Bosni, koliko je postojao štokavsko-čakavski govor ikavskog
narječja, bila je stara akcentuacija, a dalje na jug i istok i čista štokavština
sa jekavskim narječjem i novom akcentuacijom.
Doseljenici sa toga zemljišta sa istočne strane Dinare trebali su dakako
da budu katolici, jer muslimani u tom slučaju ne dolaze u obzir, a pravoslavnih
do Turaka tu nije ni bilo, a koliko su u turskom prodiranju ovamo i
91