otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Joško Jelavić 135Pripremajući se za sudjelovanje na skupu, htio sam o RudimiruRoteru doznati još neke manje poznate pojedinosti. Tako me je Trpanjacdr. sc. Frano Glavina, sad u mirovini, a bio je dugogodišnji ravnateljHrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu - upozorio na vrlo važnu okolnostu životu Rudija Rotera. On je četrdesetih godina prošloga stoljeća nekovrijeme živo u Trpnju i zajedno je sa svojom suprugom Darom poučavaotroje trpanjskih učenika: uz Frana Glavinu još i Maju Certić-Begović,koja živi u Trpnju, i Ivicu Furčića, koji je stradao u ratnom vremenu napovratku iz Dubrovnika, gdje je polagao gimnazijske ispite.Ta epizoda u Roterovu životu govori o njegovoj svestranosti, o širokomobrazovanju i o tome da je svoje znanje mogao i želio podaritidrugima. Dr. Frano Glavina upozorio me je i na još jednu crtu u Roterovunovinarskom radu, a to je da se u pisanju, a ja sad govorim o njegovuradu na pelješkim temama, znalački služio i arhivskim podatcima.Zahvaljujući upravo njemu sačuvano je nekoliko zanimljivih zapisa izžupne kronike u Kuni. Naime, tamošnji su svećenici uobičajenim podacimadodavali i zapažanja o događajima i pojavama u svojemu djelovanju.Te su kronike, nažalost, stradale u Drugomu svjetskom ratu kad jeokupatorska vojska spalila gotovo cijelo mjesto.Tako je upravo Roterova zasluga da znamo potonja zbivanja uvrijeme kuge na Pelješcu koja je harala 1815. i 1816. godine i o spaljivanjumrtvaca, što je sve bilo zabilježeno u kronici župnog ureda u Kuni, a on jeto objavio u zagrebačkom Jutarnjem listu od 19. travnja 1936. O pojavi tezarazne bolesti ponovno je pisao i u Slobodnoj Dalmaciji 16. studenoga1955.Bliske su mu bile sve teme povezane s Pelješcom, počevši od oniho tradicionalnoj poljoprivrednoj grani vinogradarstvu do turizma, opisujućipojedina turistička mjesta, primjerice Trstenik, te Mali i Veliki Ston, kaoodredišta s velikom turističkom budućnošću.Pratio je, naravno, i kulturni rad u pelješkim mjestima, a prvi jeizvijestio o osnivanju „Hrvatske seljačke glazbe“ u Potomju, osnovane 15.svibnja 1928., a samo nekoliko dana nakon toga tekst o njezinu osnivanjuobjavio je u zagrebačkom Jutarnjem listu.