otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Joško Juvančić 47O tome sam razgovarao i s gosparom Rudijem i pitao za savjetkako bi mi pomogao da se bavim kazališnom režijom jer za glumu nisamimao većega interesa.Gospar Rudi me je u mojoj želji podržavao, i ja sam mu se znaopožaliti kako je moje srednjoškolsko obrazovanje iz književnosti bilo jakomanjkavo. Profesor iz hrvatskoga bio je inače vrlo drag čovjek, ali je ohrvatskoj književnosti znao vrlo malo. On nikad nije spomeno ni Šenou,ni Matoša, ni mnoge druge znamenite hrvatske pisce. Gospar Rudi mi jena to duhovito odgovorio: ''Znaš, Joško, ja taj problem osjećam dvostrukojer i moje obje kćeri imaju istoga profesora.''Često smo razgovarali i o temi koja je tih godina bila vrlozastupljena u javnosti – naime, pripada li dubrovačka književnost korpusuhrvatske ili srpske književnosti, jer bilo je pokušaja da se stari dubrovačkipisci uvrste među srpske. I gospar Rudi i ja smatrali smo da dubrovačkaknjiževnost jest i može biti samo važan sastavni dio hrvatske književnosti.Moram ovdje napomenuti da me je gospar Rudi podržavao nesamo u znanstvenim pitanjima već i u momu mladenačkom hrvatstvu.Posebna je uloga gospara Rudija u mome nastojanju da upišemstudij režije. On me je toga ljeta 1957. godine upoznao s profesorimaDragom Ivaniševićem i Rankom Marinkovićem te Brankom Gavellom.Razgovori s tim profesorima svakako su mi pomogli da prođemprijamni ispit, ali je pritom trebala i potpora mojih dubrovačkih prijatelja(među koje ubrajam i gospara Rudija) da budem primljen na Akademiju.Na kraju, ovom prigodom posebno ističem, poslije pedesetak godina, kakosam u nekim od svojih tadašnjih intervjua, kad se već držalo da samuspješan mladi redatelj, zaboravio dovoljno naglasiti ulogu gospara Rudijau toj priči. I ovom prilikom mu se ispričavam.Hvala gosparu Rudiju!