otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

32S ROTEROM NA TRASI PELJEŠKE CESTENa svom službenom radnom mjestu Marin Cetinić srdačno jeprimio izaslanstvo i u višesatnom razgovoru obećao je svu potrebnupomoć za izgradnju nove ceste. Uputio je nas dvojicu na još nekenezaobilazne adrese u gradu pod Medvednicom kako bi, uz njegovuprethodnu telefonsku preporuku, cjelokupna akcija bila što izvjesnija.No, prije svega bilo je nužno utvrditi trasu, čemu se ubrzopristupilo. U Stonu je upriličen sastanak stručnjaka i drugih zainteresiranih.Niz Pelješac se krenulo na tovarnim mazgama i pješice smjerom Ponikve -pelješka Crna gora – Janjina, te dalje kroz pelješku Župu do krajnjega cilja.Prije toga, u gostionici kod Baće okupljeno je društvo bilo svadbarskiugošćeno. Za stolom se našao i Rudimir Roter, miran i obazriv.Upoznali smo se. Pohvalio sam njegovo angažiranje na valovimaRadio postaje Dubrovnik i u tjedniku Dubrovački vjesnik, što uistinu nije biomoj kurtoazni čin, nego, meni novinarskom početniku, i odraz iskrenespoznaje da se mora sazreti kako bi se Rotera u pisanju sustiglo. Pitao meje odakle sam, a kada sam rekao da sam rođen u Putnikoviću, konstatiraoje: „Baš je lijepo da se na Pelješcu novinari množe.“Meni je to laskalo poglavito i stoga što me je prije toga i dr. NikoZvonimir Bjelovučić, odvjetnik i pisac, naš veliki rodoljub, podržao uorijentaciji na novinarstvo. U njegovoj vili blizu Drača više puta vodili smorazgovore o svemu i svačemu, ali je redovito bio zaokupljen mislima oizgradnji pelješke uzdužne prometnice na kojoj je inzistirao riječju i djelomjoš prije Drugoga svjetskog rata.Novinarstvom sam se počeo baviti nakon školovanja u Zagrebu,dosta rano. Povremeno sam surađivao u Vjesniku i nakon izvjesnograzdoblja, odlučio sam se vratiti u podneblje dalmatinskoga juga. Razlogtomu bile su rane jeseni i kasna proljeća, smog, studen, što je sve utjecalona moje zdravlje. U negativnom smislu.Vrsni novinar Joško Palavršić, koji je zajedno s VladimiromNazorom pristupio antifašističkom pokretu i partizanskim jedinicama,želio je da ostanem u Zagrebu, nudeći mi u izglednom terminu mjestodopisnika iz Trsta, no ja se nisam dao. Naime, on je hvalio moje reportaževezane za "zagorske brege" i imovinska parničenja seljaka. Eto, poslije sume i neka druga važna novinska imena hvalila kad je bila riječ o reportaži, imoram priznati da sam osobno u tom žanru najviše uživao.