otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Đorđe Obradović 277Karavane kreću u luku. Svaku drugu ili treću mazgu slijedi pojedan gonič. Po razdrtim stazama mazge trpaju, a s njima zajedno trpaju iljudi. Ledena kiša sipi. Hladan vjetar prožima tijela. I tek pred večernjisumrak vraćaju se goniči mokri i prozebli u svoje selo. Psovke ne izostaju,ali ne pomažu, jer isti ovakav napor treba ponoviti sutra i prekosutra…Na zakonu uzajamne pomoći razvija se život u pelješkim selima. Atakvih ponosa izreda se tokom godine na stotine. Na stotine uloženihnadnica na ponose zapisuje preko godine u pasivu svako domaćinstvo.Eto, to su ponosi! Krasan naziv za krvavo argatovanje, krasna tema zascenarij dokumentarnog filma, pomislit će te. Ali film i život ovdje su išlistrahovito u raskorak. Uskoro će i ponosi ući u povijest Pelješca kao zapisiteške stoljetne borbe naših pradjedova za koru nasušnog kruha. Otići će uzaborav i krasan naziv krvavog argatovanja. Nitko za ponosima ne ćepožaliti, pa ni najgorljiviji prijatelji tradicije.Sunčano jutro. Ukrcali smo se na stonskoj placi, da krenemoprema unutrašnjosti poluotoka bijelom, još neutrvenom cestom, kojavijuga kroz zelene maslinjake Stonskog polja prema jugu. Široke krošnjestoljetnih maslina, nadvile se do sredine ceste i prate nas sve do proplankanad uvalom Prapratna. Mala ravnica na brdskom proplanku, a pod njomduboko se usjekla u kopno prostrana pješčana uvala. Pogled seže prekomora do sjeverne obale Mljeta.Iza maslinjaka cesta ulazi u gustu borovu šumu. Izmjenjuju sepejsaži, redaju se nove slike na svakom kilometru puta, množe se utisci.Čovjek, koji je nekada prolazio besputnim pelješkim krajem, ne moženaprosto vjerovati da je toliko promjena nastalo za kratko vrijeme.Laganim usponom cesta se uzdiže prema Metohiji, prvom naseljuraštrkanih Ponikava. Uzduž ceste susrećemo ljude, koji odlaze u polja naposao. Susrećemo i žene pod bremenima zelenog granja na leđima.Dostižemo natovarene mazge. Nenavikle na auto, svog novog prometnogtakmaca, plašljivo skaču pod teretom. Goniči ih pridržavaju za oglav,sklanjaju u stranu i svaki susret sretno završava. Susrećemo i stada ovaca.Usplahirene sirenom bježe zamamno za ovnom predvodnikom.U selu Boljenovićima, središtu Ponikava, zaustavismo kola.Radnici, zaposleni na cesti, prekidaju na čas posao. Od reda su domaćiljudi. Ima i djevojaka. Izmjenjujemo pozdrave, a zatim nastavljamo put…