otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Nikola Isufi 149Zanimljiva je Roterova priča iz Niže ugostiteljske škole, koja jetada, zajedno s internatom, bila u Vili Orsuli. Išao je u razrede, razgovaraos učenicima koji su ovdje došli iz različitih krajeva primorske i zagorskeDalmacije. I stekao je uvjerenje da je i u sela počela prodirati spoznaja označaju i važnosti turizma, kojemu je on bio pobornik. A to je tek početakgodine 1951. Gdje je, tada, još turizam bio? Ali, on je imao viziju.Dubrovački vjesnik, 24. travnja 1951.Rudimir Roter imao je pravi novinarski nerv, mogao je napravitistoriju od mnogo toga. Njegovi napisi potvrđuju da nema „velikih“ i„malih“ tema, nego da je svaka prava ako novinar zna što će s njom. ARoter je to znao. U ljeto 1951. pošao je na izlet s jednom skupinom koju jevodio poznati dubrovački konzervator Lukša Beritić. Teretnim vlakom izGruža, pa do Šumeta. Cilj - obilazak staroga vodovoda, koji, kako ureportaži „Posljednja petorica“ napisa Roter, „već pet stoljeća utažuje žeđuDubrovčana.“ (A i mnoge je još godine Šumet bio jedino vrelo, sve doizgradnje novoga vodovoda.) Opisao je autor onoliko koliko je smatrao datreba, a na kraju „šlag“. Susreo je Nikolu Martinovića, 62-godišnjeg