otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Đorđe Obradović 259koji je jasan, razumljiv i pristupačan masi. Ozbiljan i seriozan žurnalizam,gdje žurnalisti nisu preopterećeni radom, može i treba da upotrebljavabesprijekoran književni jezik. Ali to, što se može i mora zahtijevati odvelikoga lista, gdje nije žurnalist preopterećen i gdje imade dosta vremena,da piše dobrim jezikom i da ispravlja svoje sastavke, ne može se to istotražiti od žurnalista, koji mora da radi u redakciji za trojicu ili čak i više, teda obrađuje najraznovrsnije probleme, sve u istom danu, a možda i uistom satu. Kod takvog rada ne može se ispravljati ni stil, ni jezik, čak nisam rad, kao što se ne može ispravljati ni kvalitet lista, koji mora bitislabiji, pa makar kako sposobni žurnalisti sjedili u redakciji.“ 71Roter je mogao sve to. Radio je mnogo i dobro u isto vrijeme.Obrazovanje koje je stekao po odlasku u Sarajevo i poslije u Zagrebu,čitanje knjiga i novina, rad s urednicima koji su bili i znanstvenici i publicisti,znanje stranih jezika i prevoditeljski rad, izgradili su ga kaonovinara koji je izvrsno rabio sva tri stila, bez velike potrebe zaprepravljanjem već napisanoga. Rad na radiju također mu je pomogao dastilski pravilno oblikuje slijed svojih misli. Sigurno je da to ne bi mogao danije bio prirodno nadaren i da nije dosta znao. Ali, da nije – ne bi nipostao velikim novinarom.Kako je Roter pisao beletrističko–novinarske rodove? Je li imaovremena, volje i strpljenja pisati crtice, glose i beletrističke bilješke? Sudećipo analiziranim objavljenim rukopisima, izgleda da je jako volio pisatikratke beletrističke rodove. Možda su mu služili kao odmor od složenihanalitičkih tema kojima se bavio? Evo samo jednog primjera Roterovebeletrističke bilješke Tužna jesen, objavljene u sarajevskom listu Večernjapošta:„Zeleno lišće na cvjetnim livadama izgubilo je svoju zdravusunčanu boju. Žutilo jeseni zaodjelo je u svoju mraznu odjeću pitomelugove i šarolike livade naše. Gdje je klijao pupoljak proljeća sad cvatetužno inje jeseni.Zamrla je vesela pjesma ptičica nestašnih. Zima, teška i kruta zimakoraca užurbano sa svojim ljubimcem mrazom niz cvjetne staze proljeća.71 PAVEŠIĆ, Franjo: Suvremeni žurnalizam i javno mišljenje, Matica hrvatska,Zagreb, 1936., str. 34. i 35.