otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Đorđe Obradović 229Osnovno pravilo za dužinu napisa u razdoblju prije Drugogasvjetskog rata po Pavešiću i nakon Drugoga svjetskog rata po Kojiću, uveć navedenim djelima, kaže da dužina izvještaja treba biti usklađena svažnošću događaja i ličnosti na koje se izvještaj odnosi – „zato dužinaizvještaja može varirati od nekoliko redaka pa do čitavih nekoliko stranica.Iako je u izvještaju dozvoljeno pisati opširnije o problemima koji sepostavljaju, pa čak u izvjesnom smislu dati i analitički prikaz događaja, ipakod izvještaja ne treba praviti članak, jer izvještaj kao i vijest ima u prvomredu informativni karakter.“ 50Takav Kojićev stav, po kojemu je u monološkim informativnimnovinskim rodovima dopušteno komentiranje, uglavnom je prevladan uhrvatskom novinarstvu tek devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Pozavršetku Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u ostalimrepublikama koje su činile tadašnju Jugoslaviju, preuzet sovjetski medijskimodel s osnovnom značajkom promidžbe marksističke ideologije iosiguranja vlasti Komunističke partije i s pomoću javnih glasila. Raskidveza između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza 1948. godine ublažio je tajutjecaj, ali nikad nije dokinuo njegova osnovna načela, pa je u biti on idalje ostao tipičan u izvješćivanju. Agitpropi (uredi za agitaciju ipropagandu) djeluju tako u saveznoj državi, republikama i većimgradovima, kao organi Komunističke partije. Njihovi glavni zadaci bili su,kako je govorio na V. kongresu KPJ u srpnju 1948. godine šef AgitpropaCentralnog komiteta KPJ Milovan Đilas: „Borba protiv bezidejneinformiranosti i štoviše protiv senzacionalno-informativnih tendencija,borba protiv malograđanštine i izgrađivanje štampe kao oruđa kritike isamokritike te ideološka borba.“ 51Tehnika agitpropovskog shvaćanja javnog informiranja svodila sena crno-bijeli prikazi stvarnosti. Javno se informiranje svelo na to da indoktriniravećinu od manjine, avangarde, jer ona je, navodno, bolje znalašto treba ljudima od njih samih. „Novinari su upošljavani premakriterijima moralno-političke podobnosti. Novinari nisu bili izbacivani s50 KOJIĆ, Branko: Vijest, izvještaj, intervju…, Suvremeno novinarstvo (ur. Novak,Božidar), Stvarnost, Zagreb, 1964., str. 169.51 NOVAK, Božidar: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću, Golden marketing-Tehničkaknjiga, Zagreb, 2005., str. 451.