otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Nikola Ivanišin 41Nikola Ivanišin ∗SJEĆANJA MAME SUZERudimir Roter (1897. – 1959.), priznati novinar u tzv.onodobnim saveznim razmjerima nekadašnje države, jedan je od rijetkihljudi koji su mi dok sam bio mlad bitno pomogli, pa me je njegova smrtpotkraj god. 1959. temeljito uzdrmala, otprilike onako kako me sesvojedobno dojmila i smrt nekadašnjih mojih trajno nezaboravnih i dragihsveučilišnih profesora, A. Barca, J. Badalića, S. Ivšića, M. Dejanovića,M. Hraste, koji su mi dok bijah student (1945. – 1951.) – kada mi jenajviše trebalo – također bitno pomogli.Za Roterovu smrt saznadoh tek što kao novopečeni docent dođohna zadarski Filozofski fakultet i odmah o toj smrti napisah njojziodgovarajući, u tome momentu čini se, najpoželjniji tekst, koji u vrtlogunužnog obavljanja neminovnih fakultetskih poslova po svoj prilicinepovratno izgubih! Leži valjda taj tekst negdje dolje u garaži, zapravoknjižnici, u jednoj od brojnih kartonskih kutija ispunjenih davnokorištenim, nekad dragocjenim mojim spisima i čeka da ga u skorojbudućnosti pronađe netko tko će se, možda, pozabaviti mojomknjiževnopovijesnom i ostalom ostavštinom.Službujući nekoliko desetljeća na zadarskom Fakultetu, svake bihgodine – izuzev ratnu 1991., u dva navrata posjećivao Dubrovnik pa sutada bili aktualni stvarni susreti s nekadašnjim poznanicima, prijateljima, aistodobno na svoj su način i fiktivni susreti s onima koji su definitivnonapustili ovaj svijet, među kojima je bio i Rudimir Roter. O njemu samintenzivnije razmišljao pri posjetu Radio Dubrovniku, na neminovnomStradunu i isto takvu predvorju, zapravo taraci Gradske kavane.∗ Prof. dr. sc. Nikola Ivanišin povjesničar je književnosti koji je uz znanstveno djelovanjeu Dubrovniku i Zagrebu dugi niz godina obrazovao generacije studenata na Filozofskomfakultetu u Zadru, gdje je zaslužio i počasno zvanje – professor emeritus.