otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Ljubica Marinović 57Knjiga sa 194 stranice izašla je pet godina poslije njegove smrti,1964. godine u Dubrovniku, pod naslovom Dubrovačke ljetne igre u stranojštampi 1953. - 1963. Kad sam je pročitala, pomislila sam: ništa se bolje nijemoglo dogoditi Gradu od te knjige, a ništa bolje „Igrama“ od RudijaRotera i Alekse Benića, koji je dovršio posao. Ali, u skladu s tadašnjompraksom, njihovih imena nema, a mislim da za obavljeni posao nisu primilinikakav novac.Ta je knjiga poslije bila putokaz mnogim novinarima, kazališnim iglazbenim kritičarima, ljudima od pera. Svi su u njoj nalazili već gotovmaterijal i poticaj. Mnogi posjetitelji, predstavnici kulture svojih zemalja,bili su iznenađeni afirmacijom „Igara“ koju su u toj knjizi nalazili. Ponekadsu dolazili da prvi put otkriju novi festival, a uvidom u knjigu nailazili suna brojne prethodnike. To im je obično bio poticaj da o „Igrama“ i samipišu. Ta je knjiga bila jedan od darova Rudija Rotera „Dubrovačkimljetnim igrama“. Pravi veliki dar. A Dubrovnik je preko „Igara“ postajaopoznat u svijetu sve više i više. Dok se danas prvenstvo piše o Dubrovniku,u ono se doba pisalo prvenstveno o „Igrama“.Rudi Roter bio je velik čovjek. Nije, poput nekih novinara,dolazio u „Igre“ tražiti besplatne ulaznice, nego surađivati i unapređivati,trudeći se uvijek graditi, a ne rušiti. Povijest ne pišu samo oni za kojenetko kaže da su veliki - veliki postaju oni koji povijest pišu s ljubavlju,odricanjem, radošću i „bez svjetala pozornice“.Puno sam učila i naučila od Rudija Rotera u poslu i u životu. Anakon njegove smrti nastavila sam živjeti i raditi kao da je uvijek tu, kao daslušam njegova humana razmišljanja. Pravedno je da je dobio rijetko,značajno i zasluženo priznanje Pravednik među narodima. Ne poznajem nijednu osobu koja bi to više zaslužila!