otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

216KVALITATIVNA ANALIZA SADRŽAJA ROTEROVIH NAPISAnačinu pisanja vijesti po kojemu najvažnije ide na početak, predstavljarazliku između teorije i prakse koja je kod nas vladala u vrijeme dok jeRoter pisao. „Ako je osoba anonimna, ne moramo početi pitanjem tko, aako se radi o javnoj osobi, bila bi velika pogreška ne početi s tko.Takozvanim gdje početkom vijesti koristimo se kada se nešto dogodilo naneuobičajenome mjestu, npr. da se u foajeu Hrvatskoga narodnog kazalištadogodi ubojstvo. No, jednim se W sve rjeđe koristi za početak vijesti,pogotovo u novinama. To je kada. Element vremena nema više nikakvusnagu ako novine objavljuju vijest 24 sata nakon događaja, a već su jeobjavili svi drugi, znatno brži mediji.“ Ovaj navod iz Malovićeve knjigeOsnove novinarstva sažeto tumači svu filozofiju pravilnog pisanja vijesti.Treba reći da je još u knjizi Suvremeno novinarstvo, koju je uredio BožidarNovak, a objavljena je 1964. godine, na sličan način dana pozornostodređivanju redoslijeda, ali to u praksi još dugo od tada nije zaživjelo.Roter je umro pet godina prije izlaska Novakova zbornikaSuvremeno novinarstvo pa ne bi bilo pošteno vijesti pisane u vrijeme kad je onživio i radio uspoređivati s pravilom izbora redoslijeda pitanja na kojamora odgovoriti vijest jer se pozornost nije pridavala redoslijedu, negosamo sadržaju. Nije se pisalo, niti učilo da najvažnije od pitanja treba bitina početku, ali se znalo da potpuna vijest mora odgovoriti na pet W (tko,što, kada, gdje i zašto) i jedno H (kako). No, to ne znači da pojedininovinari po svojem osjećaju nisu češće od drugih vijest počinjali upravonajvažnijim. Ili, da i danas nema onih koji nemaju taj osjećaj, a ni znanjepremda bi ga morali imati. Da bi se napisao početak vijesti u stilu: U prošlipetak ujutro, u maloj vijećnici, održana je sjednica Gradskog poglavarstva na kojoj jerazmotren niz zanimljivih tema i doneseno više važnih odluka, ne treba ići unovinarsku školu, niti se takav uradak može nazvati novinarstvom. Akočitatelj ne može saznati ono najvažnije odmah u glavi vijesti, pročitati barjednu od tih važnih odluka ili bar jednu od tih navodno zanimljivih tema,onda su sve te nabrojene riječi bespotrebne i besmislene; one su samouludo trošen papir i znače pisanje radi pisanja iz kojega se ništa ne možedoznati. Naravno, i u današnjim se novinama može naći takvih primjeravijesti ili izvještaja iz kojih se ništa konkretno ne može saznati, kao što ih jebilo i u Roterovo vrijeme. Ali, po tome koliko novoga čitatelji mogudoznati u napisima pojedinih novinara, razlikuju se stručnjaci odnestručnjaka, novinari od „novinara“.