otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

306KVALITATIVNA ANALIZA SADRŽAJA ROTEROVIH NAPISAmisli autora nego činjenice stvarnosti“. I nju je moguće pobiti jer ni tuSlavković nije posve izričit (zato što i ne može biti), pa ne naglašava daesejista zanimaju samo vlastite misli, nego se pokriva neizmjerljivimpojmom „više“. Dakle, i po njemu se autor eseja ipak oslanja i na činjenicejer ako je nečega više, drugoga je manje, a ne - nimalo. Esejist ne izražavasvoje misli o nečemu iz mašte, nego polazi od stvarnosti, činjeničnogstanja (umjetničkog djela, društvenih ili političkih pojava, osoba…).Zbog toga se može zaključiti da je esej ipak oblik novinarskogizražavanja koji pišu i novinari i on izlazi i u novinama, a po izražajnimsredstvima blizak je ili književnom ili znanstvenom stilu. Teme eseja moguobuhvaćati potpun raspon društvene zbilje, a najčešće su iz područjaumjetnosti, politike, filozofije, etike, životnog stila… Esej ili ogled, kaosloženi novinski rod, po svojoj je strukturi nadgradnja članka, po načinupisanja bilješke, kritike i recenzije, a po odnosu prema činjeničnom stanjupredstavlja složeni oblik osvrta. Neovisno o tome što prevladavaju autoroviosobni stavovi i bez obzira na stil pisanja, esej kao složeni novinskirod polazi od činjenica, a ne od mašte.Eseji koje je pisao Rudimir Roter pripadaju novinskim esejima.Neki od njih pisani su znanstvenim stilom, a neki književnoumjetničkim,ali svi se temelje na činjenicama i u njima nema mašte. Osobnihpromišljanja ima napretek, ali ona su duboko utemeljena u stvarnosti –znanosti i umjetnosti. Najčešće su teme Roterovih eseja umjetnost ikultura u širem smislu. Pojedine teme, od kojih bi prosječni novinarinapisali tek izvještaj ili, u najboljem slučaju, prikaz, Roter je znao uobličitiu esej pozivanjem na mišljenja autoriteta i dodajući vlastita, obrazloženagledišta.Jedan je od takvih eseja, izrastao na temi koja djeluje previšejednostavno za takav složeni rod novinarskog izražavanja, primjerice,„Kako i koliko čitaju radni Dubrovčani“, objavljen 1951. godine uDubrovačkom vjesniku. Uz to što je prikupio podatke o čitalačkim navikamaDubrovčana, Roter je i sam morao poznavati djela koja su oni čitali da bijavno mogao izreći prosudbe o njihovim ukusima i dati smjernice što bitrebali čitati. Roter je volio književnost premda se poslije prvih objavljenihpriča sam odlučio za novinarstvo upravo zbog želje da piše samo ostvarnosti.