otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Đorđe Obradović 299I. H. u Z. - …Ako se nešto napiše, pak se u to upletu riječi Hrvat,Srbin, Englez, Talijan i dr., zato ono još ne bude pjesma, pače ne može serazabrati, da li imade u čitavoj hrpi tijeh stihova i imena bar gdjekojapjesnička iskrica pa s kakvim pravom da preuzmemo odgovornostproširivanja? Još i ova: Dolazilo je u redakciju rukopisa gdje su pjesnicipjevali: 'Ja te ljubim – jer si Hrvatica!' ili: 'Kad ne bi Srpkinja bila, ne bih teljubio!'. Na tom nam je u interesu pjesništva reći, da to nije – istina! Tvrdaje vjera, da bi se dotični pjesnik bio zaljubio u onu istu osobu, kad bi bila ibogzna kakve treće ili devete narodnosti i da se naprosto čovjek nezaljubljuje zbog – narodnosti! Ta hiperbola jeste nemilice pretjerana i uz toneizmjerno naivna. Ljubav je čisto ljudska strast, potreba života, emanacijazdrava i normalna organizma; njezin zametak ne stiče se uzgojem, aapsolutno ne ni prilikama. Uz sve kulturne inačice i nuzgredice, ona uglavnom jednako gospoduje u svijem ljudima, ko vid, ko sluh, respiracija,kolanje krvi i dr. i za to se ni ne može ljubiti zbog narodnosti. Sasvijem jedrugo patriotska poezija. Ta je poezija, da se poslužimo paradoksom,poezija razuma, i kad pjesnik uzdahne: Domovino! ne zna ni sam koliko lipraktičnih podloga obuhvaća taj sveti pojam. To je riječ, koja nas podjsećana hiljade, hiljade uspomena, koje nikoše u našoj maloj i velikoj zajednici,kojoj pripadamo ko jedan atom u onoj masi krvi što nas hrani, to je imekuće i društva koje je s nama i mi smo s njime, s kojom jesmo i bez kojegnas ovako kako smo mi nema. I zato ljubiti domovinu sasvijem jeopravdana nužda naša i taj ideal stvarao je od uvijek pjesme, vojnike ižrtve.A. T. u M. - Nema nam druge već priznati da onako šta još nepročitasmo. U Vašem 'psalmu' od dvadeset i devet redaka imade ravnodvadeset i osam jednostavnih uskličnika, gotovo toliko pitanja, a da i nebrojimo one kobne složene znakove, koji se bilježe: ?? !! pače i ?? !!!. Pitate:gdje su moje gusle, (?!!)? Evo gusle, ali nema iz njih zvuka! Nijeme podmojim prstima ostaju!! – Vjerujete da je to samo milost Božja i sigurno nijezlo te je tako.P. Z. u B. - U Vašim pjesmicama ne će niko živ pod suncem naćipoezije. S toga Vas Vaši prijatelji loše uvjeravaju, i ovaj put biste najboljeučinili, da se najprije čuvate od svojih prijatelja.