otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

150VIZIONAR S NOVINARSKIM NERVOMmještanina, u narodnoj nošnji, od kojeg saznaje da ih još samo petorica uselu nosi tu odoru. svi preko šezdeset. Možda nošnja i ne bi tako brzonestajala, misli Nikola, da se može bez teškoća nabaviti potreban materijali da ima ljudi koji je znaju izrađivati. A u njegovoj mladosti kao čudovištaizgledali su Antun i Tomo Martinović, mještani, pomorci, kad su sevratili doma, prvi u građanskim odijelima. I tako ode narodna nošnja.S puno topline piše Roter o Jozu lkici, vanbračnomu sinu jedneseljanke negdje iz Zagore, koji se obreo na Pelješcu i kao nadničar krčioprostor i sadio lozu u Pelješkoj župi. Kršan, veseljak, omiljen, na kraju jeumro u pojati, sam, bez roda i poroda, kao osamdesetogodišnjak, predDrugi svjetski rat. Kakva zna biti čovjekova sudbina!Dubrovački vjesnik, 26. studenoga 1955.Naravno da je nemoguće i navesti sve Roterove reportaže, a ovetri priče spominjemo upravo zbog različitosti tematike i njihovihsvojevrsnih poruka. A koliko je tek drugih napisa ostalo ispod njegovapera. Od onoga što bi se moglo nazvati istraživačkim novinarstvom, pa dočestih osvrta na različita zbivanja, posebice vezanih uz kulturu. Tako je,primjerice, u dva napisa o stoljeću štampe u Dubrovniku, objavljena u