otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

308KVALITATIVNA ANALIZA SADRŽAJA ROTEROVIH NAPISAili ako zna goditi svojim pisanjem psihološkom raspoloženju vremena.Takove knjige, kad se serviraju omladincima, koji još nijesu izgradili svojuličnost, znadu presudno utjecati na formiranje mišljenja, osjećanja ikaraktera. Poznato je iz prošlosti, da su pojedini pisci djelovali svojimpisanjem na čitave društvene redove, čak i na mišljenje cijelih naroda, aneki šta više i preko tih društvenih skupina. Ovu smo činjenicu podvuklikao dokaz koliki je značaj vještog pisca na javno mišljenje. Taj dominantnipoložaj zauzimlju donekle i savremeni jači pisci u svijetu, premda je krozposljednja dva decenija osjetljivo poljuljana vjera u autoritete. Ali u našemvremenu mnogi pisci svoj autoritet i popularnost naslanjaju na draškanjakad već ne mogu da aureolu slave steku na istinskom nadahnuću svojegenijalnosti, pa se tako upinju da bilo kako budu viđeni i priznati od svojihsavremenika. Na taj način i kod nas su posljednjih godina iskrsle čitavelegije 'pisaca', u najviše slučajeva mlađih ljudi, koji misle da je za pjesničkoili prozno beletrističko književno stvaranje dovoljno pročitati nekolikonazovi 'modernih' pisaca. […] Golemo je značenje izdavačkih biblioteka unarodu. Međutim to značenje može biti i pozitivno i negativno, već prematome dali se radi o biblioteci ili 'biblioteci'. Dok prve predstavljaju, kaosolidna poduzeća po vrsti izdavačkog materijala, veliku kulturnu tekovinu,dotle ove druge sprečavaju i u mnogo slučajeva osujećuju veliki kulturniznačaj prvih ustanova. U solidnim i istinskim bibliotekama sarađujuspremni ljudi, koji su svijesni goleme odgovornosti, koju preuzimlju predkulturnom historijom.Zato su djela u tim bibliotekama, bilo domaća bilo strana,odabrana, te se mogu punim pravom preporučiti našoj čitalačkoj publici.Naprotiv, u mnogo slučajeva u vodstvu biblioteka u navodnicimane stoje ljudi, koji imaju shodnu autokritičku sposobnost rasuđivanja zakulturno-odgojnu važnost i zadatak objavljenih djela. Zato se u ovakovimbibliotekama izdavaju u najviše slučajeva strana djela. Sud o prevađanju tihdjela nije zavisan o vrsti i sadržini djela (na to se najmanje pazi), nego opretpostavci, kakav će prijem naići kod čitalačke publike. Pojediniprevodioci najčešće imadu presudnu riječ u ovom poslu. Sam se prevađaču izboru štiva rukovodi po svom ličnom ukusu (koji ukus nije podvrgnut