otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

Đorđe Obradović 249Primjer pokazuje kako se uvijek trudio slobodno iznositi vlastiteocjene, ali ih i potkrijepiti stavovima autoriteta. U nekrologu sveučilišnomprofesoru Otonu Kučeri, fizičaru, matematičaru i astronomu, rabi usporednumetodu kako bi široj javnosti približio znanstvenikovo djelo koje jevelikoj većini čitatelja bilo teško shvatiti. Ruku na srce, i danas se novinarinađu u čudu kad moraju pisati o matematičarima i fizičarima jer njihoveformule čitatelje uglavnom samo zbunjuju, a riječima je teško izraziti štosu to oni radili i postigli. Kako se upravo Kučera trudio populariziratiznanost, Roter naglašava taj dio njegova rada, jer je najbliži čitateljima, veću samom podnaslovu sjećanja, u kojemu ga naziva „prijateljem puka“ ipiše: „Kad se usporede djela Otona Kučere sa sličnim djelima drugihsvjetskih naučenjaka, onda se tek vidi snaga našeg neumrlog genija, koji jeznao da najzamršeniju nauku prikaže na vrlo popularan način, kako bi bilapristupačna svakom načitanom čovjeku. Njegova popularna djela prenosenas u beskrajne prostore neba, tamo nam slikovito prikazuju zakone,uzvišeni sklad i nepomućeni red, da i neopazice zaboravljamo svojuzemaljsku sićušnost. Njegova djela mogu se naći ne samo u našimzabitnim selima, gdjegod ima rođenih idealista, što se znaju i mogu uznijetiiznad surove materijalnosti života i vremena. Tu je njegova snaga. Tu jeveličina Otona Kučere. Tu je ljubav naučenjaka za svojim pukom. Tu muje najtrajniji spomenik…“Ne samo na tom primjeru, Roter pokazuje da je pratio i znanost, ida mu je bilo stalo javnost upoznati sa znanstvenim dometima. Izmjenomdugih i kratkih rečenica postiže dinamiku u središnjem dijelu nekrologa, apojačava je ponavljanjem početaka četiriju uzastopnih rečenica izrazom„Tu je.“ Zadnji odlomak sjećanja završava mirno, dužim složenimrečenicama, kao što je napisao i uvodni odlomak. Sve skupa, sadržajno istilski sjećanje na Otona Kučeru napisao je upravo onako kako nekrologtreba pisati - osjećajno, ali bez lažne patetike, s pojedinim odlomcimanapisanima poput pjesme u prozi.Pisao je Roter i o nadbiskupu Ivanu Šariću, ali i o župniku AntiAlaupoviću, Mahatmi Gandhiju u vrijeme dok je Indija još uvijek bilabritanska kolonija, pa zatim o skladatelju Juliju Laasu, gospodarstvenikudr. Josipu Andriću, tenoru Josu Batistiću, slikaru Celestinu Medoviću,pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću, muzeologu dr. Otmaru