otkrivanje rotera - Sveučilište u Dubrovniku

42SJEĆANJA MAME SUZEPosebno bi ovom tekstu mogao biti zanimljiv osebujno realan,premda fiktivan susret s Roterom u onodobnom dubrovačkom „Klubukulturnih radnika“ na prvome katu tipizirane stradunske kuće, nedaleko odSamostana Male braće, u koji je Roter i po crti svoga novinarskog poslanerijetko dolazio i ponekad je u njemu dulje boravio.Kao nekadašnji član Savjeta Dubrovačkih ljetnih igara, banuhnegdje početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Klub, gdje zatekohravnateljicu Ljetnih igra Fani Muhoberac u razgovoru sa suprugompokojnoga Rotera. Iz preozbiljno zabrinutih lica obiju dama razabrah dase razgovor vodi o davno preminulom Roteru, i sve to postade izuzetnozanimljivo jer se razgovor ubrzao, ton njegov povisio, umjesto riječi bilesu aktualne i geste, pa kada bolje pogledah, uočih da su obje damepovremeno otirale suze i da se njihov razgovor preobrazio u obostraniplač. Umalo tada i ja ne zaplakah jer se pojačano prisjetih brojnih davnihsvojih susreta i razgovora s Roterom ovdje u Klubu, i nije stoga čudo dapri spomenutim mojim dolascima iz Zadra u Dubrovnik fiktivan susret sRoterom bude najupečatljiviji tu, prolazeći nemirnim Stradunom ispodzelenih „funjestara“ prostorije nekadašnjega trajno spomena vrijednog„Kluba kulturnih radnika“.Kada se početkom travnja godine 1951. nakon diplomiranja nazagrebačkom Filozofskom fakultetu zaposlih kao asistent na dubrovačkomAkademijinu Historijskom institutu, rekoh ondašnjoj asistentici InstitutaNadi Beritić, budućoj mojoj supruzi, da neće biti lako živjeti s malomasistentskom plaćom. Ona mi je, prisjećam se, spontano, samouvjerenoodgovorila: „Nije to nesavladiv problem, treba samo poći kod Rotera…“, itako sam ja po temeljnoj životnoj crti malo-pomalo upoznao tko je toRudimir Roter.Prvi naš susret dogodio se na dubrovačkoj Radio stanici, gdje je onvodio novinarske poslove pa mi je nakon kraćeg razgovora predložio dasudjelujem u redovitim književnim radijskim emisijama gdje bih referirao ohrvatskoj književnosti, a posebno o u njojzi bitnom dubrovačkom dijelu.Nakon što sam to sa zadovoljstvom prihvatio, ja sam - u rasponu odgodine 1951. do 1956., kada „trbuhom za kruhom“ odoh na zagrebačkiFilozofski fakultet – na dubrovačkoj Radio stanici objavio mnogo tekstovai za njih, zahvaljujući Roteru, primih lijepe honorare tako da sam tada kao