Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

Promocija knjige “Vertigo” Amela Suljovića, suradnika “Preporodovog Journala” iz BiHBOŠNJACI U HRVATSKOJRoman o starom SarajevuU organizaciji KDBH “Preporod”,12. ožujka 2010. u prostorijama Kulturno-informativnogcentra Ambasade Bosnei Hercegovine u Zagrebu, predstavljenaje knjiga “Vertigo” Amela Suljovića,novinara i književnika, suradnikanašeg časopisa iz Sarajeva. Pored autora,o knjizi su govorili Jagna Pogačnik,književna kritičarka i prevoditeljica iGordan Nuhanović, pisac i novinar.Ulomke iz knjige čitao je Asim Ugljen,mladi glumac iz Zagreba. Moderatoricapredstavljanja knjige bila je Sena Kulenović,članica redakcije “PreporodovogJournala”.Amel Suljović je rođen 1976. godineu Sarajevu. Osnivač je Društva za promicanjei razvoj književnosti “Klepsidra”,kao i rukovoditelj istoimenog izdavačkogprograma. Autor je studija “Kulturološko-historijskiaspekti Andrićevih pripovjedaka”(diplomski rad) i “Odnos izmeđubiografskog i imaginarnog u Andrićevomromanu 'Na Drini ćuprija'” (magistarskateza). “Vertigo” je njegova prvaobjavljena knjiga. Suljović trenutno pišedrugi roman radnog naziva “Devran”, čijase radnja odvija u Zagrebu od 1942. do1945. za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.Radnja romana “Vertigo” vremenskije smještena pred sami kraj Prvog svjetskograta. Mladići koji se vraćaju s bojišniceu kasabu pate od misteriozne bolesti:krv im izbija na usta i hvata ih neobjašnjivavrtoglavica. U tom kratkom vremenubezvlašća, vremenu kolovrata, nevremenai strepnje, dolazi do sukoba glavnihprotagonista ove priče: muftije ZulfikaraĐoge, gvardijana fra Grge, mitropolitaAksentija, Nikodima, kraljevog ađutantauhodei Ezre, lokalnog Židova-kamatara.“Vertigo” je knjiga o vremenu kojeg višenema. Ostala je samo priča koja svjedočida se u Bosni i Hercegovini zapravo – ništane mijenja. Amel Suljović nas uvodi uzaboravljeni svijet sarajevske kasabe:svijet sumnjivih nagona i presuvraćenihistina, svijet bijelih šadrvana i šutljivihkuršumlijskih softi, svijet kovan od srebrai ljudske pohlepe, rumenih perivoja ijezivih noćnih intriga. Autor nas uvodi usvijet starog Sarajeva, pri čemu ćemo datidukat da uđemo unutra – i dva da izađemoiz njega.S promocije u Kulturnom centru BiH u Zagrebu(slijeva: Amel Suljović, Gordan Nuhanović, Jagna Pogačnik, Sena Kulenović,Asim Ugljen i Senad Nanić)Prilog boljem razumijevanjuprošlostiJagna Pogačnik je rekla da ju je autoriznenadio svojim stilom pisanja, pri čemuse radi o gusto pletenom proznom tekstukoji traži koncentriranog i pozornog čitatelja.Roman ima razgranatu fabulu, kojanije nimalo jednostavna i linearna, većskreće u brojne rukavce u kojima se pojavljujemnoštvo likova. Pritom svaki lik donosisvoju priču koja je važna za romankao cjelinu. “Kao u čarobnoj kutiji unutarromana otvara se jedna po jedna ladica,otvaraju se nove teme i novi likovi, a nakoncu sve funkcionira kao dojmljiva imanentnacjelina. Mogli bismo reći da se radio jednom tradicionalnom stilu ili, barem,tradicionalnom pristupu pripovijedanja ukojem se vrlo jasno i ovaj roman upisuje ubogatu tradiciju bosanskog pripovjedaštva– ne samo pisanog nego i usmenog. U romanuprepoznajemo neke tragove književnihvelikana kao što su Ivo Andrić i MešaSelimović i rekla bih da je to upravo nadogradnjanekih rukavaca bosanske proze”,rekla je Pogačnik i dodala da se odnos prematradiciji u romanu iskazuje i jezikom,koji obiluje turcizmima i lokalizmima.Naglasila je da je “Vertigo”, prije svega,roman atmosfere bez obzira što se nafabularnoj razini i fabularnim rukavcimapletu kojekakve intrige: događaju seubojstva, voli se, mrzi, ratuje, boluje,isprepliću razne vjere. To su sve odlikedinamične, napete fabule. Radnja romanase zbiva za vrijeme austro-ugarske vladavineBosnom, pred kraj Prvog svjetskograta i načelno prati tri moćnika – muftiju,franjevačkog gvardijana i mitropolita –koji u vrijeme strepnje i bezvlašća nastojeriješiti neke svoje stare račune, nastoje seriješiti nekih svojih protivnika. Pogačnikje istaknula da bez obzira na potentnosttog dijela priče, to je prije svega roman ostarom Sarajevu, o njegovoj multinacionalnostii multikonfesionalnosti, o njegovojatmosferi, osobitostima koje se nemijenjaju vijekovima jer se, prije svega,ne mijenja mentalitet ljudi koji je u romanuutkan u čitavu galeriju likova. Pričupripovjeda jedan starac na kraju svoga života,kako on kaže – “za svoje unuke”,pri čemu su davno pomrli oni zbog kojihje šutio tolike godine.“Roman se gradi od fragmenata, pričemu to nisu klasični fragmenti nego zaokruženeepizode u kojima se, s jedne stra-15JOURNAL