Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

KULTURAJezikoslovna istraživanjaRazobličenje krađe i velikeKaradžićeve podvaleJe li fonetski pravopis osmislio prije skoro tri stoljeća fra Lovro Bračuljević, porijeklom Bunjevac, znatno prijeKaradžićeva fonetskog pravopisanja?Prof. dr. Jusuf Mulić68JOURNALNaslovna strana Bračuljevićeve knjige“Uzao Scerafinske (naški) gorućeljubavi” tiskane u Budimpešti1730. godineMeđu brojnim krađama bosanske i hrvatskekulturne baštine, u koje spada iproglašenje balade Hasanaginica izImotske krajine srpskom, zacijelo, najvećaje ona prema kojoj je Vuk StefanovićKaradžić sebe proglasio tvorcem fonetskogpravopisa, čije pravilo glasi: piši kakogovoriš, a čitaj kako pišeš i ono se svedo danas pod njegovim imenom primjenjujeu svim južnoslavenskim zemljama.Međutim, stvarni autor je porijeklom Bunjevaci franjevac bratstva Bosana srebrenafra Lovro Bračuljević. Bunjevci su seiz svojih staništa u Hercegovini, Dalmacijii Lici selili u sjevernu Bačku i ostaledijelove tadašnje Mađarske u vrijememletačko-osmanskih ratova (1645.-1699.). O tome su pivali:Didovi nam iz daleka,Ondud gdi je rika Buna.Danas ih ima u čitavoj Bačkoj, s objestrane granice, a većim skupinama okoSubotice, Sombora, Bača, Bajmoka, AljmašaČantavira, Čonoplja, Tavankuta idrugdje (Autonomna pokrajina Vojvodinau sastavu Srbije) te oko Baje, Borsoda,Kelebije i drugdje (Mađarska), živi između100.000 i 230.000.Izbjegli Bunjevci za sebe su govorilida im je jezik kojim govore slavinski/ilirski,štokavskog narječja ikavskog izgovorai, kao takvog, stoljećima ga održavaju(na njemu piva i poznati bunjevačkiinterpret starogradskih pjesama ZvonkoBogdan: Al' rekoše pre nikolko dana, daje nesto' onaj salaš mali...). Iz stare postojbinesa sobom su donijeli bogato narodnoblago, napose narodne pisme, amnoge od njih nastale su i u novoj postojbini(Blaško Rajić: Narodno blago, 1910.i 1923. i Ive Prpić: Bunjevačke narodnepisme, 1939). Tu spada i poznata narodnapisma Ženidba Vidaka kapetana, čiji jesadržaj uzet iz bunjevačke prošlosti u dobavelike seobe. Kad je Vidak otišao uMađarsku, iza sebe je ostavio lipotu divojkuMaru, kćerku župana Sučića iz bileBune, koja mu je viru dala. Imala je brojneprosce, ali je čekala svoga voljenogaVidaka. Ženidba je, zbog tadašnjih okolnostii puta koji su Vidak i njegova pratnjamorali prevaliti, zakazana godinu danaranije (Daleko je s mora do Dunavapado bile subotičke kule). Vidak je spratnjom krenuo na put, kako bi što prijestigao na bilu Bunu (Gone konje i danju inoću -sam' da prija do Neretve dođu).Približavajući se Neretvi, Vidakovi supratioci nešto ugledali i pitali ga o čemuse radi: Oj Vidače, naša poglavico-šta seono u daljini bili- il su bile na plandištuovce-il na vodi bili labudovi-il su cure razastrleplatno. Al' bisidi Vidak kapetane:Nit su bile na plandištu ovce-nit na vodibili labudovi-nit su cure razastrle platnovećsu kule naše bile Bune (radi se, vjerojatno,o kulama čuvene blagajske tvrđave).Bunjevci su razvili vjersko i svjetovnoškolstvo, izdavali svoje novine, almanahekalendare, osnivali kulturno-umjetničkadruštva, a među njima je izniklo inekoliko zapaženih književnika.Kao nositelji kulturnog života međuBunjevcima, posebno su se isticali Franjevci,koji su pripadali Franjevačkoj bratovštiniBosna srebrena. Između ostalihnjihovih književnih djela, u natuknici Bunjevci(Hrvatska encklopedija, sveska 3,Zagreb 1942, strane 518-523), odnosno uonom njenom dijelu čiji je autor Bunjevaci književnik iz Subotice Mato Evetović(strane 518-522), naišao sam na nabožnodjelo koje nosi naslov: Uzao Scerafinske(naški) goruće ljubavi (Budim,1730), a napisao ga je fra Lovro Bračuljević,od roditelja Bunjevaca (Budim 1685-1737), svećenik, književnik, profesor ipisac pet knjiga različitog sadržaja (Hrvatskibibliografski leksikon 2, JLZ,1989, 248). Knjiga se čuva u Nacionalnoji sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Drugoizdanje ove knjige tiskao je Nakladni hrvatskibibliografski zavod (Zagreb,1942), a treće Matica Hrvatska-OgranakSarajevo i HKD “Napredak”, Sarajevo, uokviru antologije Hrvatska književnost uBosni i Hercegovini od XIV do XIX stoljeća,od kojih je već tiskano prvih šest knjiga(Sarajevo, 2005).Prvo poglavlje autor je posvetio bratovštinifranjevaca Bosne srebrene, kojojje i sam pripadao, a drugo je naslovljenosa Opomene (u današnjem značenju Napomene)za pravo, dobro i lako štiti (odstarijega hrv. čitati i štioc čitalac) oveknjige. Nakon što je opisao na koji načinrazni narodi izgovaraju pojedine riječi ina svoj način upotrebljavaju slova u svom