Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

KULTURAKultura življenja: ispijte onu dopola punu čašu životne radosti! Možda pomogne.Nasmijte se, mili moji!Edina Smajlagić70JOURNALNarodni su mudraci odavna rekli: zapjevaj,muci usprkos! I savjetovali: udri briguna veselje! I to baš danas kada su nasstisnuli sa svih strana: neimaština, čak iužas gladi iz kontejnera, laži i prijevare,divljački nemoral, otkazi, štrajkovi, kadanas pritišću banke, skupoća, kada su nas nagazilina poslu (ako ga još imamo) dodatnim,neplaćenim obvezama i kada nam padastandard (zapravo se urušio na razinuonog iz 2006. godine pa se još i strmoglavljuje)kada nam pričaju (isti igrači) o novojfilozofiji rada, nude neke “vizije” izlaska izrecesije. Jer nam, zapravo, uvode očajničkemjere koje jedino spašavaju njihove fotelje.Da makar znamo do kada će to tako?Upravo zato, unatoč svemu tome, trebanaći načina i opustiti se, razgaliti, nasmijati.Istina, teško nas danas uspijevajunasmijati i najbolji štosovi iz humorističnihserija, karikature. Izludio nas je jednostavnosav taj užas što ga, manipulirajućinašom svakodnevicom i budućnošću,“prosipaju” kojekakvi dirigirani pijarovcii politički polutani. Čudo nam se životastisnulo u gnjev, u bijes! U depresivnubespomoćnost!I evo ga: najava za nadolazeću i u Zagreburnebesnu sarajevsku predstavu “Audiciju4” sa zornom, gremlinski deformiranombosanskom glavurdom “opisanom”šakama, naznačenom zakošenim zagrljajemglumca-najavljivača. Zvonko, svakidan, od te najave pozdravljam svoje učenikes: “Dobar daaan!” A oni mi, unisono,oponašajući ruralni izgovor, veselo istimodgovaraju. Znam već unaprijed: smijat ćuse predstavi i od vlastita smijeha i smijehaljudi oko mene uopće neću previše niti čutiglumce u predstavi. Nestrpljivo čekamto ludovanje u smijehu. Tu urnebesnu katarzu.Malo me brine: “Audicija” će potrajatisat, sat i pol, pa što onda? Opet ću potonutiu razmišljanja o tome hoće li nam uskoroj budućnosti, kako to prognozirajunaši političari, čak i sadašnja grčka stvarnostbiti mila majka spram toga što nas uHrvatskoj navodno čeka.Škare recesije neumorno fijuču, zasijecaju,otkidaju nemilice i sakate ljudskesudbine.Ugasit ću, za početak, TV i neću gledativiše nacerene, debelokožne političare.Valja započeti ignorirati te hiromantei grabancijaše čije trikove već počinju“čitati” i klinci. Izaći hitno iz tog iluzionističkogdebakla – van. Proljeće stiže:smiješe nam se drobne glave jaglaca i visibaba,drhture ispod preostalih krpa snijegašafrani. Dozivaju u ovozemaljskiRaj, unoseći i nemir u tijelo, budeći novenade. Tko ima i najmanji komadić zemljeneka nešto zasadi. Makar i u vazu na balkonu,na prozoru. Neka dotakne majčicuzemlju. Ma, već ćemo mi to što nas jesnašlo – oplijeviti. Uzgojiti za sebe Novisvijet u kojemu više nikada nećemo bitigladni i poniženi. Konačno moramo prestati– za navijek - vjerovati “spasiteljima”.Nego zavladati svojim Vremenom,svojom Sudbinom, vlastitim Osjećajima.Svojim Životima!I smijati se, smijati. Osmjehnuti, barem,životu. Čudu života!Dijamanti su vječniUmorna, uvečer, prepustim se kakvomstarom filmu, čak i onim s JamesomBondom. Snimljen ranih šezdesetih,sa Seanom Conneryem kao agentom 007u glavnoj ulozi, film “Diamonds are forever”nije niti danas, unatoč svim rodnim iideološkim (i tko zna još kojim) stereotipima,negledljiv. A istog dana nam, i to uVijestima iz kulture, javiše s HTV-a da jejedan pas nespretnom vlasniku progutaoUspori dragi, policija!vrijedan – dijamant i to u draguljarnici!Morao je vlasnik “čekati” i “pretraživati,pretraživati…” dok ga, poslije dva dana idvije noći, nije opet – dočekao na pasjemizlazu. Nekako nam lakše kada znamo dase posjednik, ako već i ima takav “vječnidijamant”, doooobro nasmrdio.Vjerovali ili ne, ali ne pjevušim (čitaj:tulim) ništa lošije od TV-voditelja DavoraMeštrovića ili glumca zabavljača ŽeljkaPervana u TV-zabavnoj trakavici“Zvijezde pjevaju”. I od kad ih čuh, neprestajem niti ja šansonirati. U tramvajumi dobri ljudi odmah ustupe mjesto čimme čuju, uvjereni da me snašao PTSP.Upalilo je i u dugačkom redu u pošti.Nasmijao je i vas, sigurna sam, osnivačjoš jedne stranke u Hrvatskoj, bivši sindikalacDragutin Lesar, kada je najavio svojeLaburiste - stranku rada distinkcijom odSDP-ovaca komentarom “da ga njihovočlanstvo podsjeća na njegov seksualni život,tj. na konstruktivnu suzdržanost”.Svakodnevne nam situacije naprostonude razlog za smijeh. “Ne bute moglispati, ak' Vam ne pogledam? Dajte simtaj test!”, sonorno će i energično neki danispitivač Zaštite na radu u zbornici moješkole, nakon ispita, jednoj mojoj lukavojkolegici. Procijenivši da je ispitivač što birekli “k'o kruh” našla ona načina da korigirana vrijeme što se još može. Doduše isama nestrpljivo iščekujem ponedjeljakda vidim “jel' bum prešla”. Jer, puno toga