Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

KULTURA72“Tko je jamio, jamio je.” (A čak nije u pitajunikakva sintagma, već poslovica!)Kod nas je još vrijeme “prilagodbe”.Ipak, u Hrvatskoj mnoge stvari rješavamo“sjekirom”, odrežemo, a ne pitamo se štose događa u drugim, povezanim, sustavima,kao npr. u sustavu socijale. Takav bizakon (ujednačavanje trajanja staža smuškima) otežao ženama brigu o djeci,brigu o starijima. Gotovo bogohulno uovim recesijskim uvjetima izgleda govoritio tzv. beneficiranom radnom stažu.Sindikat i nevladine udruge prije pet,šest godina izvodile su radnike na cestu.Danas se to čini nemogućim ponoviti jersu firme umnogome privatizirane, a nekadasnažna industrija (pogotovu ona “ženska”,uslužna i tekstilna) gotovo zamrla.Sto tisuća žena zadnjih nekoliko godinaizgubilo je posao samo u tekstilnoj industriji.U brodogradnji je zaposleno 92%muške radne snage, tamo Vlada još uvijekpokušava “krpati”, sanirati, ulagati. A ženesu, bez puno podrške vlasti, jednostavno– upućene kući. Neka tamo plaču! Tezeda su većina njih bile pred prijevremenommirovinom su bezočna laž i cinizam jerkod primanja od dvije, dvije i pol tisućemožemo tek “nagađati” kolike su im tomirovine “isposlovane”! Ta pomoć je pukapriča, a i mogući programi, ako ih je ibilo, tek su deklarativni i počesto nisu nitirealizirani. Bila je to još jedna od “patki” i“zagovora” pohlepnih i “ambicioznih” političaraprije izbora 2007. godine!Ženske industrije – ugašeneKada se i danas na TV-u “ilustriraradna atmosfera” prikažu se žene - za šivaćimstrojevima. A tijekom samo ovegodine tih je tekstilnih radnica ostalo bezposla čak 5.200! Vlasti bi mogle učinitiviše za privatni sektor, npr. upravo u tekstilnojindustriji, ali ne čine ništa. U Varaždinukoji je jedan od europskih gradovatekstilaca, mogu se čuti i razmijenitimnoga od iskustava struke. Ono što se činidobar put za izlaz iz krize jest i – jačanjesprege civilnog sektora i novinarstva.U SDA-u kupci u tzv. zelenim industrijama,npr. i tepihe kupuju na leesing, a brigaza reciklažu je uključena. U hrvatskom sedruštvu ne razgovara o štetnosti nekih našihroba. Pogotovu ne o brojnim uvezenim robamakoje su kancerogene, štetne. Pitanje jei gdje završavaju neprodani kontingenti takveopasne robe? Nema niti trajnih sniženjazbog zatvaranja. Ne zbrinjava se štetne i zabranjenerobe, jer je to - preskupo! Pri uvozutakve robe jednostavno bi se takvo štomoralo ugovarati! Sada to nije ozakonjeno.Postići se, zato, može puno u razvoju tzv.tehničkog tekstila, kao npr. tekstila koji sepolaže na autoceste, pa tekstila koji se koristiu farmaceutskoj industriji, tzv. sanitetskogtekstila i slično.Oni koji bi trebali dati potporu zelenimindustrijama – banke - nisu zainteresirani zakreditiranje njihova razvoja jer su direktnikonkurenti zemljama u kojima su sjedištabanaka. Tako se jedino možemo pitati: štoće biti kada za nekoliko godina ostanemopotpuno bez tekstilne industrije!? Naši političarine povlače hrabre, radikalne poteze!Valjalo bi zato naći tržišnu nišu, vidjeti budućnosttekstilne industrije u npr. kontrolikvalitete. Tek se ovih dana stidljivo razgovarao propisima o kontroli kvalitete, o deklaracijamai slično. Prilično je jasno većdanas da male kolekcije, koje domaći tekstilciizvoze, jesu budućnost i dobra strategijarazvoja hrvatske tekstilne industrije.Segregacija po spoluVeliki je broj diskriminirajućih praksina tržištu rada, a aktualna ih kriza još iprodubljuje. Zakoni su afirmirali rodnuravnopravnost pa je nužno, stoga, razvijatijavnu svijest o provedbi politike jednakihmogućnosti i za žene i za muškarce.To su temeljne vrijednosti modernogdruštva. A naša država propušta uskratitipotpore poslodavcima koje je sindikatprijavio za kršenje radničkih prava. Ženskeudruge zagovaraju – crnu listu takvihposlodavaca na internetu! Primjerice, minimalnaplaća žena zaposlenih u industrijitekstila i odjeće čak je za 6% niža odzakonski utvrđene.U ekonomskoj krizi žene postaju jošranjivije. Evidentno je to i iz nastojanjaVlade RH da spasi muške industrije (ukojima su 92% zaposleni muškarci) - brodogradnjuili građevinarstvo! Iako su svišom naobrazbom žene su na daleko nižempostotku na upravljačkim poslovima;stopa zaposlenosti žena također je uvelikoj mjeri (58,3:72,5) niža, a i primanjasu im niža za čak 17% nego muškarcima.Tržište rada i nadalje diskriminiražene unatoč razvijenijoj regulativi i relativnodugoj praksi u provođenju politikeravnopravnosti spolova. q* Na skupu je promovirana knjiga“Ostvarivanje politike jednakih mogućnostiza tekstilne radnice/ke”, koju je tiskaoCentar za ženske studije u Zagrebu.JOURNAL“Mirišljivi” identitetJarko crvena kardinalska boja cvijeta karanfila jedan je od nezaobilaznih simbola ideologije proleterske klase, klase obespravljenih! NakonDrugog svjetskog rata i klase koja je pobijedila u antifašističkoj borbi! Poklanjao se taj lijepi, krupni cvijet za radničkih praznika, Prvogsvibnja ponajprije, ali i na Međunarodni dan žena.Pisac A. Šenoa ga je stavljao na pjesnikov grob, a M. Krleža je pisao o klinčekima, garifulima (ili gorofulima). Karanfil su nam (u jezik)donijeli Turci, vjerojatno s grčkih strana. Znamo ga još i pod nazivom alkatmer (u perzijskom al znači crven, a turski katmer označava slojevitost,višestruku preklopljenost).Razveseli i mene poneki divlji, maleni cvijetak karanfila kad prpošno i snažno zamiriše između opojnih trava po medvedničkim proplancima!Danas je taj intenzivni karanfil-miris gotovo nestao iz ponude dizajnerskih i trgovačkih “priča” kojima se reklamiraju mirisi. Možda imnije djelovao (mirisao) dovoljno ekskluzivno. Ili je razlog prozaičniji, preskupa je bila njegova proizvodnja.* * *Budući da zagovaramo zelenu industriju - male samoodržive pogone koji bi se zasnivali na ekološkim proizvodima, predlažemo budućimpoduzetnicama i poduzetnicima kao jednu od mogućih strategija izlaza iz krize i male kozmetičke eko-industrije. Lijep izgled je ne samo nametnutitrend već i zdravstveno poželjan i nužan.Vlasti, kapital, istina, “trebaju” predvidljive identitete, statičnost izabranih uloga. I danas su izrazito orijentirani na – mladost i sve njeneatribute. Primjenom različitih strategija, asertivnim reakcijama (pristojnim i odlučnim) i rodno treba postajati političkim mainstreamom, preobražavatifunkcioniranje moći u svim sferama svakodnevnog života. Moguće baš u industrijama koje su više orijentirane na žene, žene itrebaju preuzeti inicijativu i povesti ih.