BOŠNJACI U HRVATSKOJ24JOURNALpjesnicima nije uvijek velikodušna, te onnikada nije morao braniti svoju poetiku, astoga nikada nije ni bučio – bučio je iznutra,bez obzira na čestu scensku rasvjetukoja ga je osvjetljavala.Kišević je jednom prilikom rekao daje njemu “Bosna najbliži rod, ona je mojezdravlje, moja snaga, moje nadahnuće.Bosna je moj Andrić, Skender, Meša, mojMak, Stojić, Vešović, Ibrišimović,Mehmedinović, Brka, Ivanković, Selim,Behzad…” Kišević je po vlastitim riječimajoš kao dijete spoznao da čovjek svakimsvojim danom u sebe udahne i nebo izemlju. Znajući to radije je u tišini samodisao nego li miješao taj dah riječi koje ganisu dostojne. Najzad, zemlja Bosna jedobila ime po rijeci Bosni, znači po vodi,a voda je most koji spaja vidljivo s nevidljivim.“Od te nebeske vode i moje prezimedolazi”, reći će Kišević, a od tog osjećanjaje vjerojatno i izrasla knjiga pjesama“Busen Bosne”, a neke od pjesama izte knjige uvrstio je i Sead Begović u izbor“Riječi vraćene kući”. U svom pogovoru“Busenu Bosne” književnik Ervin Jahićnaznačio je da je ta stihozbirka koktelrazmjerno čestih tematsko-motivskih artikulacijabosanske zavičajnosti i Bosne upoetskom opusu Enesa Kiševića. “Nudise čitatelju kao autorsko prošetavanje dionicamakoje posredno ili neposredno legitimirajunjegov odnos prema naznačenojtemi, ali i kao prigodna inventura kojasintetizira jedan dio ustrajnih Kiševićevihpjesničkih interesa od samih njegovih početaka.Ilustrirana je crtežima i akvarelimaarhitekta Mustafe Forte, koji izblizaili izdalja podbočavaju Kiševićeve stihovneuvide. Drama ljudi i drama vremena,drama mišljenja i drama riječi, nesumnjivepopratne manifestacije u kojimaje Bosna i Hercegovina grcala za posljednjegrata - našla je u Kiševićevimstihovnim aplikacijama ganutljivog i senzibilnogovjerovatelja”, rekao je Jahić,koji će uz to dodati da u tom ludilu destrukcije,u potpunoj demontaži i rasapubosanskoga svijeta autor nalazi razlogeza eksplicitnom lirskom terapijom, istodobnozgranut nad posvemašnjim mukomsvijeta kojemu se i obraća.Enes Kišević rođen je 1. 5. 1947. godineu Bosanskoj Krupi, na Ustikolini. “Čitavživot nastojao sam u svojim stihovimasličiti ljepoti rodnoga grada i rijeke Une”,zapisat će u zrelijim godinama. U Ključu,na rijeci Sani, provodi dane djetinjstva, završavaosnovnu školu i gimnaziju. Zapaženi izdvojen od svojih profesora Miće Delićai Franje Žeravice, Kišević ima sreću sudjelovatina pjesničkim susretima na Kozarigdje susreće pjesnike Juru Kaštelana,Skendera Kulenovića, Branka Ćopića, IvanaKordića... Nakon gimnazije javlja se nanatječaj Narodnog pozorišta BosanskeKrajine u Banja Luci. Položivši za glumcastažista, njegov dar uočava veliki dramskiumjetnik Adem Čejvan i poznati redateljTomislav Durbešić, na čiji nagovor odlaziu Zagreb gdje na Akademiju kazališne ifilmske umjetnosti 1971. godine diplomiraglumu u klasi profesora Tomislava Durbešića.Enesov kazališni i književni ukus, navelikosu oblikovali njegovi profesori dr.Bratoljub Klaić, Đurđa Škavić, Ranko Marinković,Slavko Batušić, Zlatko Crnković,Drago Krča, Josip Marotti, Izet Hajdarhodžić,Kosta Spajić, Vladimir Filipović...Kao slobodni dramski umjetnik, ostvarioje zapažene uloge: lik Shakespearea unjegovim “Sonetima”, režija TomislavDurbešić, Dubrovačke ljetne igre, prvavještica, “Macbeth”, W. Shakespearea, režijaVladimir Habunek, Dubrovačke ljetneigre, prorok u “Christoforu Columbu” odMiroslava Krleže, režija Georgij Paro, Dubrovačkeljetne igre, mladi buntovnik udrami Tita Strozzija “Buniduh Kerempuh”,režija Tito Strozzi, Kazalište Komedija,Zagreb, Lisandar u komediji W. Shakespearea“San ivanjske noći”, režija JoškoJuvančić, Hrvatsko narodno kazalište,Zagreb, Karl Marx u drami Petera Weissa“Hölderlin”, režija Kosta Spajić, Dramskokazalište Gavella, Zagreb, Orfej u dramiTomislava Durbešića “Kamo idu Orfej iEuridika”, režija Matijaž Latin, teatar ITD,Zagreb, pilot u “Malom princu”, Saint-Exupéry, režija Jasna Mesarić, Gradskokazalište Trešnja, Zagreb. Nadalje, Ribar u“Bajci o ribaru i ribici”, A. S. Puškina, urežiji Roberta Waltla, Gradsko kazališteŽar ptica, Zagreb, Tvorac u drami “Velikisvjetski teatar”, Pedra Calderona de laBarce, u režiji Jasmina Novljakovića,Gradsko kazalište Kristalna kocka vedrine,Sisak, Stribor u “Šumi Striborovoj”Ivane Brlić Mažuranić, režija Robert Waltl,scena POU Velika Gorica, Svidrigajlovu “Pijanom procesu” Bernarda Marie Koltesa,režija Ivica Buljan, scena POU VelikaGorica...Surađivao je s Jurom Kaštelanom i redateljemEduardom Galićem u TV emisiji“San bez granica”. U seriji “Nepokorenigrad”, u epizodi “Čamac na Kupi”, režijaŽeljko Belić, igrao je Ivana GoranaKovačića, a s televizijskim redateljemIvanom Jukićem ostvario je lik AntunaBranka Šimića. Surađivao je i s filmskimredateljem Rajkom Grlićem u filmovima:“Kud puklo da puklo”, “Štefica Cvek uraljama života”, te u mnogim radio dramamau režiji Stephany Jamnicki ostvarivšilikove Antuna Gustava Matoša, AugustaŠenoe, Vladimira Nazora... Kiševiću opremi svojih knjiga rado surađuje saslikarima Ivanom Švertasekom, MersadomBerberom, Dimitrijem Popovićem,Nenadom Opačićem, Dinom Trtovcem,Mariom Jurjevićem, Borivojem DovnikovićemBordom, Svjetlanom Junakovićem,Joškom Marušićem, Martinom Kelava,Sanjom Režček, Mustafom Fortom...Poznata je njegova suradnja i skompozitorima Emilom Cossetom, IgoromKuljerićem, Josipom Magdićem, ArsenomDedićem, Ivicom Perclom, LadomKos, Zvonkom Zidarićem, Zrinkom Tutićem,Daliborom Paulikom, Darkom Domitrovićem,Hrvojem Hegedušićem...Do sada je napisao 24 knjige poezije.Spomenimo samo one najznačajnije: “Mačaku trapericama”, “I ništa te kao ne boli”,“Ne ogledalo, lice umij”, “Lampa u prozoru”,“Jutarnja molitva”, “Sijeda djeca”,“Svjetlost je Tvoja sjena”, “Majka Bajamai bura Zmijokrila”, “Koka Kokone”, “Samos Tobom ja sam ja”, “Mama Ti si mojzrak” (u suradnji s kćerkom Sarom), “101vino od vina”, “Voda je moja Mati”...Član je Društva hrvatskih književnika,Hrvatskog društva dramskih umjetnikai Hrvatskog haiku društva. Dobitnik jeviše književnih nagrada, a pjesme su muprevođene na ruski, iranski, indijski, japanski,arapski, francuski, njemački, turski,nizozemski, norveški, poljski, mađarski,talijanski, slovački, danski, engleski,hebrejski, slovenski... Pjesme su mu uvršteneu mnoge antologije i čitanke, a živii stvara u Zagrebu. qFilip Mursel Begović
BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija izdavačke djelatnosti “Dobre knjige” iz SarajevaTko su dobri Bošnjani?U Islamskom centru u Zagrebu, uokviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.Sulejman Mašović”, 25. ožujka 2010.održano je predavanje na temu “Tko sunama dobri Bošnjani danas?” i promocijaknjiga izdavačke kuće “Dobra knjiga” izSarajeva. Brojnim posjetiteljima u Kongresnojdvorani “Hadži Salim Šabić”obratili su se direktor “Dobre knjige” IzedinŠikalo, književnik Hadžem Hajdarevići prof. dr. Ibrahim Kajan, književnik iprvi predsjednik KDBH “Preporod”.Dobri Bošnjani – sinovi DobreBosneSlijeva: Izedin Šikalo, Hadžem Hajdarević i Ibrahim KajanIzdavačke projekte jedne od najmlađihizdavačkih kuća u Bosni i Hercegovinipredstavio je direktor Izedin Šikalo. “Dobraknjiga” je osnovana 2006. godine, uvrijeme kada su, zbog uvođenja PDV-a naknjige, mnogi predviđali krah i onako posrnulogbosansko-hercegovačkog izdavaštva.Zahvaljujući entuzijazmu prve postavemalobrojne redakcije, razumijevanjudobrih ljudi koji su osigurali inicijalnasredstva i tiskanje po povoljnim uvjetima,objavljena su književna djela koja su već uprvoj godini postojanja donijela prestižnenagrade. Izuzetno je zanimljiv tekst prveporuke čitalačkoj publici, tiskan na propagandnomletku u vrijeme osnivanja “Dobreknjige”, čija jedna rečenica glasi: “Akoje vaša domovina Bosna i Hercegovina, avaši preci 'Dobri Bošnjani – sinovi DobreBosne' i ako ste zainteresirani za (re)afirmacijubosanstva, a protiv plemenskogstanja svijesti i dinarskog mentaliteta, pridružitenam se i ne dozvolite da (p)ostanemokulturna kolonija!” Danas, četiri godinekasnije, “Dobra knjiga” je postala jednaod najproduktivnijih izdavačkih kuća uBosni i Hercegovini. Uspjela je izdati skorostotinu zapaženih naslova i time značajnoobogatiti bosansko-hercegovačku kulturnuscenu. Ambiciozni izdavački plan za2010. godinu, sa stotinu već pripremljenihnovih naslova, najrječitije govori o namjeramaredakcije “Dobre knjige”.Izedin Šikalo je rekao da su izdanja uokviru “Dobre knjige” podijeljena u sedambiblioteka, od kojih su sa stanovištva očuvanjabošnjačkog nacionalnog identitetanajznačajnije “Dobri Bošnjani” i “Dobraperla Bosnae”. “Te dvije biblioteke, zapravo,trebaju nadomjestiti ono što je Bosna iHercegovina imala prije rata, a to je državotvornabiblioteka u okviru dvije velike izdavačkekuće 'Veselin Masleša' i 'Svjetlost',koja je govorila o kulturnom naslijeđu. Nažalost,te dvije firme su kupili ljudi kojimanije do kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.'Dobra knjiga' pokušava kroz navedenedvije biblioteke nadomjestiti nastaluogromnu prazninu”, rekao je Šikalo. Naglasioje da mu je iznimno draga biblioteka“Dobri Bošnjani”, čiji je zadatak da povijesnokontekstualizira dobre Bošnjane, da sekaže tko su ti ljudi i zbog čega su važni. Toje i izuzetno teško jer su Bošnjaci, bosansko-hercegovačkimuslimani skloniji intuitivnomnego racionalnom vrednosnom sustavu.Citirao je Hadžema Hajdarevića kojije rekao da smo mi mali narod koji svojupovijest još uvijek proživljava u svojoj svakodnevnici,još je nismo smjestili u historiju,tamo gdje joj je mjesto. Šikalo je rekaoda “Dobra knjiga” nema ambiciju da pravirevoluciju, već da u sadašnjoj povijesnojkontekstualizaciji kaže koja je bila pravavrijednost dobrih Bošnjana. Do sada su usklopu istoimene biblioteke izašle knjige oMehmed-begu Kapetanoviću Ljubušaku,Riza-begu Kapetanoviću Ljubušaku mlađem,Mehmedu Džemaludinu Čauševiću,Mustafi Ejuboviću – šejhu Juji, SajfullahuProhi, Mileni Mrazović, fra Antunu Kneževiću,Lazaru Drljači i Šemsudinu Sarajliću.U pripremi su knjige o životu i djelu NafijeSarajlić, Safveta-bega Bašagića i HuseinaĐoze. U okviru “Dobra perla Bosnae”, drugebiblioteke “Dobre knjige”, do sada jeobjavljeno šest knjiga: “Bosnom i Hercegovinomuzduž i poprijeko”, “Mostar 1908.”,“Bosniak/Bošnjak”, “Bosanska krajina –historija, mitovi i legende”, “Začeci evropeizacijeu književnosti slavenskih muslimanau Bosni i Hercegovini” i “Život i običajimuslimana u Bosni i Hercegovini”.Književnik Hadžem Hajdarević je rekaoda nam se prošlost još uvijek događa– Bog određuje što će biti, ali mi još uvijekne znamo što je bilo. U različitimatmosferama ideoloških, nacionalističkihi drugih piromanija još uvijek ne uspijevamorazaznati što se zaista dogodilo unašoj povijesti. Biblioteka “Dobri Bošnjani”ruši ustaljenu naciokratsku, zabarakadiranuatmosferu u Bosni. “Bosna iHercegovina kao državni prostor nije samomultietnička i multikulturalna, kakose voli reći. Bosna je prvenstveno monokulturalnahistorijska činjenica i prvenstvenoje tako treba promatrati. Sve nijanse,različitosti i boje su, zapravo, doprinosbogatstvu Bosne i njezinoj monokulturalnosti”,rekao je Hajdarević. Naglasioje da edicija “Dobri Bošnjani” u izdavačkiprostor ne uvodi samo muslimane, negoi pripadnike drugih vjeroispovijesti,kao npr. fra Antu Kneževića, katoličkog25JOURNAL