BOSANSKI BAROMETARda presuda konstatira djelo – genocid uSrebrenici, konstatira počinioca – snagebosanskih Srba, a ne presudi – sankciju!Što su očekivali poslije toga? Pa taj narodmožeš mijesiti i oblikovati kako hoćeš,kao plastelin, on jednostavno nije vrijedanni žaljenja. Da gospodo, bolno, aliistinito, tako snishodljivom politikom sene postiže ništa. Kao rezultat tako postavljenihodnosa dobili smo sve ostalo, Srbijanije učestvovala u građanskom ratu, zagenocid će biti suđeno samo pojedincima,iako ga teorijski može počiniti samo državaili organizirana paradržavna tvorevina,kao što je bila proglašena, tada nepriznataRepublika Srpska, i biće prihvaćeni iDaytonskim sporazumom opredmećenisvi ciljevi te hajdučije uključujući radnoime “Republika Srpska” i ratni trofej –Srebrenicu.Narod od plastelina46JOURNALE dragi moji plastelini, tu se ne završavanaš pad i stradanje, tako pogodni zaoblikovanje sada treba da dobijemo novuformu, za to će poslužiti slučaj Ganić.(Plastelin me je, nekako uvjek podsjećaona nešto što ovdje iz pristojnosti ne smijemda pomenem). Pošto ste prihvatiligrađanski rat i podjeljenu krivicu, neučešćeSrbije u ratu, nekažnjeni genocid, žrtvovanjenesretnog Ilije Jurišića, idemodalje, sada ćete da budete krivci za početakrata, jer ste prvi napali “nedužnu”JNA. Do sada je za tu inicijalnu kapislupočetka rata i BiH uzimano ubojstvo svatana Baščaršiji, iako je prije toga hajdučkiubijen čuvar žičare na Trebeviću, padječak Demirović na Ilidži i još desetakBošnjaka na raznim lokacijama. Iako je ta“nedužna” JNA imala iza sebe Sloveniju,Vukovar, Dubrovnik i gomile instaliranihtopova oko Sarajeva, koji su već dejstvovali,zarobljavanje legalno izabranogpredsjednika BiH, napad na PredsjedništvoBiH prethodni dan i mnogo toga još.Iako se već dogodio pokolj u Bijeljini...Sve to nije važno. Srbija i njena paralelnovezana Republika Srpska smišljeno konstruitajupriču o vinovniku početka rata,međunarodna zajednica to tiho podržava,a vi, plastelinski mjenjate oblike.Odnos Bosne i Hercegovine premaJurišiću i Ganiću, potvrđuje tezu da se tune može govoriti ni o kakvom stvarnomdržavnom subjektivitetu u pravom smisluriječi. Ambasador faktički nepostojećedržavne tvorevine, u Velikoj Britaniji,izjavljuje da se radi o čisto pravnom pitanjui da ga ne treba prenositi na teren politike,a da pri tom optuženi nema ni elementarnopravo na susret s advokatom,niti telefonski poziv. Kaucija se, dugo neprihvaća, iako nema nikakvih elemenatada se sumnja u namjeru izbjegavanja odazivanjasudskom pozivu. Samo nekolikodana poslije toga australski sud pušta uzkauciju optuženog kapetana Dragana istvara mu mogućnost da pobjegne odpravde, iako se s daleko većom vjerojatnošćumože sumnjati u njegovu krivicu inamjeru izbjegavanja suđenja, što se odmahpokazalo tačnim – u bjekstvu je. Haaškisud pušta Frenkija Simatovića i JovicuStanišića na vikende i praznične odmore,iako su im ruke krvave do lakata...Pri tome, amnestirana “genocidna tvorevina”osporava pravo bošnjačkim političarimada preduzimaju bilo šta u pogledupodrške i pomoći izdatom Ganiću. Kakoozbiljne države štite svoje državljane, ilustriraćuna primjeru postupanja SAD-a upredmetu pretučenog studenta od stranesrpskog košarkaša Kovačevića, ubijenihAmerikanaca albanskog porijekla – braćeBitići, ili zarobljenih građana u Libiji, zatimtalijanska reakcija spašavanja kidnapiranihnovinara, ili bugarska akcija izbavljenjasvojih medicinskih radnika uLibiji... I opet neizbježni zaključak – takoto rade ozbiljne države.Kada bi BiH bila ozbiljna država, odfebruara 2007. godine bi svaka komunikacijasa svijetom počinjala pitanjem tkoje izvršio genocid i kako će biti sankcioniran?I čvrstim zahtjevom – objavite“zaštićene” dokaze iz predmeta SlobodanMilošević. A zatim bi slijedio nepokolebljivzahtjev da se Srebrenica izuzme izteritorijalnog suvereniteta Republike Srpskei ustupi suverenitetu Federacije. To jeutemeljeno na novoj pravnoj činjenici,dokazanog i presuđenog genocida, kojanije figurirala u momentu donošenjaDaytonskog sporazuma.To je potpuno logičan slijed događaja,pa ga je očekivala i Republika Srpska. Dabi to predupredili, Dodik je lansirao svojsmišljeni “radikalizam”, prijetnje referendumomi otcjepljenjem RepublikeSrpske, želeći, naravno, na taj način postićida Bošnjaci brane nepromjenljivostDaytonskog sporazuma. To mu je uspjelodo bolne granice naivnosti bošnjačkih političara.Branili su nepromjenljivostDaytonskog sporazuma najrevnosnije od
BOSANSKI BAROMETARsvega što su radili u proteklih petnaestgodina, upravo u trenutku kada su imalinajjači argument da ga bar malo upristojetako što će Srebrenicu izuzeti iz nadležnostipočinioca genocida – RepublikeSrpske, pa makar imala status distihta,ukoliko nije moguće pripajanje Federaciji.Izuzimanje iz nadležnosti počiniocagenocida, područja na kome je on izvršen,a prije rata je na njemu živjelo preko70% bošnjačkog stanovništva, je minimumkoji je morao biti tražen i ostvaren.To je, valjda jasno svakome sem Bošnjacima.Dodik je navuko Bošnjake kao klenovena običnu varalicu, i mogu zamislitikako se sada zadovoljno smiješi indolentnostii naivnosti jednog “nedovršenog”naroda, koji se, eto, kiti svojom “hiljadugodišnjom”historijom, a u stvari čvrstogazi utabanom stazom svoga nestajanja.Naime, od Berlinskog kongresa 1878. godinepostoji samo jedna konstanta kretanjabošnjačkog naroda – poslije svakekrizne situacije bitno se sužava prostor nakome egzistiraju, kao koncentrirane etničkegrupe. Što je to drugo nego odumiranjejednog naroda.Zavjera ili loša namjerameđunarodne zajedniceprema BošnjacimaKada bi BiH bila ozbiljna država, aBošnjaci, pravi narod, nebi snishodljivoprećutkivali, ili nemušto kritizirali anticipativnuizjavu Mesića, već bi je shvatilikao podršku obrani svog teritorijalnog integritetai suvereniteta, i jasno pokazalida će ga braniti. Treba jasno reći, autonomijaRepublike Srpske je realnost koja sene dovodi u pitanje, ali svaki separatizamće biti tumačen kao atak na suverenitet iteritorijalni integritet BiH.Dolje rat, dolje smo i mi, ne pada rat sneba... stihovi su grandioznog MilikePavlovića, ako Bošnjaci, uopšte znaju tkoje on, jer njemu, koliko znam nisu dali nikakvopriznanje, iako je hrabro, stamenoi neprekidno dizao glas u zaštitu Bosne iBošnjaka, ali su zato promovirali ratnogpredsjednika Vlade Crne Gore, u počasnogčlana Savjeta Bošnjačkog univerzitetaAdila Zulfikrpašića? Pa znaju li oni,Bog ih ubio, da je ta Vlada revnosno pohapsilastotinu bošnjačkih mladića po CrnojGori gdje su se, jadnici, sklonili odpokolja, i isporučila ih pod nož Karadžiću?!Ne pada rat s neba! Pjevao je MilikaPavlović, rat prave neljudi, zašto ih ondami pravimo ljudima. Ne postoji nijedanrazuman razlog, nijedan “viši interes” kojibi opravdao ovaj samoubilački gest.Rat mora imati ili svog pobjednika ilikrivca, a ovaj naš je međunarodna zajednicaskrojila tako da nema nijedno od todvoje. To, naravno nije slučajno. Kadanetko ukaže na namjeru, ili nedaj Bože,zavjeru te međunarodne zajednice protivBošnjaka, pri čemu su fizičko uništenje,raseljavanje i politička destabilizacija bilineproklamirani, a planirani ciljevi, nemože doći na red da ga optuži i napadnenitko prije onih koji sebe smatraju bošnjačkimintelektualcima i “evropejcima”,tako da naravno očekujem da svoj “nadnacionalni”i “evropejski” stav iskale i nameni, ali bi dobro bilo da prethodno odgovorena nekoliko pitanja:1. Zašto je Bosni uveden embargo unaoružavanju radi obrane života imeđunarodno-priznatog suvereniteta,kada je bilo očigledno da jedruga strana planski prigrabilakompletno naoružanje JNA i imalaneograničenu logističku podrškuSavezne Republike Jugoslavije?2. Kako je bilo moguće da međunarodnazajednica dozvoli izvođenjedeportaciju i sistematsko pogubljenje– genocid, muškaraca iz samebaze UN u Srebrenici, a da ne interveniravojnom silom i obrani onošto je garantirala?3. Kako su mogli dozvoliti da se izvozila UN-a izvede potpredsednikvlade Hakija Turajlić i likvidira bezadekvatne reakcije međunarodnezajednice? Po svim kodeksima moralnogpostupanja domaćina to bibilo tumačeno kao napad na integritetUN-a, jer oni garantiraju sigurnostlica u svojim objektima.4. Prikrivanje dokaza u svim predmetimapred haaškim sudom, a posebnosporazum sa Srbijom o ne korišćenjudokaza iz predmeta SlobodanMilošević. Donošenje presudekojom se konstatuje genocid i počinilac,a ne dosuđuje sankcija počiniocu.5. Daytonska predaja Srebrenice podsuverenitet Republike Srpske, iakose vać tada, sigurno, obzirom namogućnosti satelitskog snimanja ipraćenja, znalo da je počinjen genocid.6. Neizjašnjavanje međunarodne zajedniceo vinovniku rata u BiH, većformiranje prešutnog stava o “jednakojkrivici svih zaraćenih strana”.7. Zašto u slučaju BiH nije primjenjenrecept koji je kasnije korišćen uslučaju Bugarske i Rumunjske i izvršenprijem u Europsku uniju poskraćenom postupku, da joj se pomogneu inkorporiranju u tu zajednicukojoj se iskreno teži, već setraži da se zaraćene strane, sada,nazor država, konsenzusom slože iispune sve uvjete za prijem?8. Kako to da Srbija sa Mladićem naslobodi i bez Rezolucije o Srebreniciispuni uvjet za bijeli Šengen, aBošnjaci za to moraju da se dogovorekonsenzusom sa nekažnjenimpočiniocem genocida RepublikomSrpskom? (Tolike barijere nebipreskočio niti Sergej Bubka.)Zbog svega ovoga, besmisleno zvučinaslov u “Danima” – Jurišić, Ganić, ko jesljedeći? Prosto, nije jasno koga pitaju.Pa upravo njihov glavni urednik je u nedavnomgostovanju u jednoj političkojemisiji u Beogradu, na, više puta postavljenoeksplicitno pitanje da li je RepublikaSrpska genocidna tvorevina, zamotavaotrice i kučine – da kaže a da, ustvarine kaže, tako da je na kraju od toga ispalo– ništa. Slične su reakcije i ostalih “evropejaca”,po kojima nema ni jednog dobrogBošnjaka na političkoj sceni, (kojimstavom, doduše neće biti oštećeno mnogoindividua), ali treba da se izjasne na pitanje– postoji li zavjera, odnosno blaže rečeno,loša namjera, međunarodne zajedniceprema Bošnjacima i kako se prematome trebaju odrediti Bošnjaci. Zavjerase, naravno, sastoji u nametanju nemogućegi neprimjenjivog mirnodopskog sistema,što sam prethodno i obrazložio. Prematom pitanju se trebaju odrediti svi političkisubjekti u BiH, jer to je sudbinskopitanje budućnosti te države i bošnjačkognaroda.U tom kontekstu, veoma su bitni predstojećiizbori. Smatram da je najvažnijeda pošteno i odgovorno svi iznesu svojeprograme i opredjele se prema ovim pitanjima,ali da u okviru svog programa dajupreciznu projekciju razvoja BiH u narednedvije godine i da budu odgovorni zarealizaciju tih ciljeva. Ono što podrži narodsvojim glasovima treba sprovesti dokraja sa svim konsekvencama, pa čak iako to bude izbor dosadašnje “nemoguće”varijante izgradnje zajedničke budućnostikonsenzusom bez apsolviranja pitanjarata. To je jedini ispravan put. Naravnostav pojedinca, kao i stavovi političkihsubjekata mogu biti neprimjenljivi, idealizirani,jednom rječju, pogrešni, ali ihtreba ponuditi i izmjeriti u demokratskompostupku, jer ispred je razmeđe, ili će Bosnapostati ponosna, država u punom kapacitetu,ili će ostati Bosna od sna. q47JOURNAL