Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

BOŠNJACI U HRVATSKOJPredstavljene dvije knjige pjesama Enesa KiševićaPjesnička ustrajnost Enesa KiševićaZemlja Bosna je dobila ime po rijeci Bosni, znači po vodi, a voda je most koji spaja vidljivo s nevidljivim. “Od te nebeskevode i moje prezime dolazi”, reći će Kišević, a od tog osjećanja je vjerojatno i izrasla knjiga pjesama “BusenBosne” (izdanje BKUD “Sevdah”). Neke od pjesama iz te knjige uvrstio je književnik Sead Begović u izbor Kiševićevihpjesama “Riječi vraćene kući”, u izdanju KDBH “Preporod”.U organizaciji KDBH “Preporod” iBKUD “Sevdah”, 22. ožujka 2010., uGradskom dramskom kazalištu “Gavella”,predstavljene su dvije najnovije knjigeknjiževnika i dramskog umjetnikaEnesa Kiševića. Knjiga izabranih pjesamapod nazivom “Riječi vraćene kući”krajem 2009. godine izašla je u izdanjuKDBH “Preporod”, a izbor i predgovor jeuradio književnik Sead Begović. Po riječimasamog autora radi se o njegovomnajobimnijem izboru koji obuhvaća pjesnikovrad od 1959. do 2009. godine.Knjiga pjesama “Busen Bosne” u isto vrijemeje izašla u izdanju BKUD “Sevdah”,u bogatoj likovnoj opremi Mustafe Fortei s pogovorom književnika Ervina Jahića.Riječ je o Kiševićevim pjesmama koje se,kao što i sam naslov sugerira, odnose napjesnikova emotivno-lirska pjevanja oBosni. Pjesnički izbor koji je Kišević ponudiou razdoblju od 1959. do 2009. godine(riječ je o pjesmama iz obije knjige),po mnogo modelativno stilskih iskustava,podastrijet će i nešto izuzetno novo. Naime,ne odričući se svojih prvotnih otkrića(zamašne raspjevanosti) on će s blagombuntovnošću (jer ne može negirati svojunježnu narav) integrirati također blageideologeme koji se odnose na zadnji rat.Rat koji je pomaknuo i njegova osjećanja.S velikom građanskom hrabrošću se dotičestradanja. Nije to samo stradanje Bošnjaka,naroda kojemu pripada, već svijunas. Svoje humano lice koje ne voli stratišta,ovaj pjesnik nikada nije skrivao.Dapače, svoju je iskonsku energiju domoljupca(i hrvatskog i bošnjačkog alisvojedobno i jugoslavenskog) on izvornoizražavao bez političkih kalkulacija.Jednostavno je nevjerojatno kolikoima poštovatelja Kiševićeve poezije uHrvatskoj i u BiH, a dokaz tome bila je iprepuna dvorana kazališta “Gavella”. Uzto što ima zavidan broj čitalaca, Kiševićuživa i poštovanje svojih glumačkih kolega.Stoga, ne treba čuditi da su u “Gavellu”kao interpretatori, ali i zagovaračiKiševićevog poetskog opusa, pristigla iglumačka klasa – Marotti, Vlasta Knezović,Dubravko Sidor, Žarko Potočnjak iAntun Tudić. Svi su, uz samog autora,nadahnuto govorili Kiševićeve stihove,ali su se i prisjetili nekih anegdota iz druženjas pjesnikom u studentskim i zrelijimglumačkim danima. Glazbeni gostvečeri bila je Divna Šimatović na gitari ipjesnik Sead Muhamedagić, koji je otpjevaonekoliko sevdalinki. Uz to što imazaista zadivljujući glas, Sead Muhamedagićje oduševljenu publiku upoznao i sporijeklom i nastankom nekih sevdalinki,što je na začudan način povezao s pjesmamaEnesa Kiševića. Večer je zamišljenakao neka vrsta showa kojeg bi, naradost prisutnih, mogli slobodno nazvati“Enes Kišević i prijatelji”. Slobodno možemoreći da je ovo bila jedna od najposjećenijihi najuspješnijih “Preporodovih”promocija ikada. O pjesništvu EnesaKiševića, na samom početku promocije,govorio je književnik Sead Begović kojije primijetio da se o pjesniku i dramskompiscu Enesu Kiševiću zaista mnogo pisalo,te ga se također i obilno kao pjesnikaza djecu i odrasle nagrađivalo, zatim prevodilo(na dvadeset jezika) i potom antologiziralo,a nije primijećeno da je kaoautor obrađen u zadnjim povijestima hrvatskeknjiževnosti Slobodana ProsperaNovaka i akademika Dubravka Jelčića.“To zaista začuđuje jer je riječ o književnimpovjesničarima koji dokazanopoštuju dvosmjerni književni put i angažmanna relaciji Zagreb – Sarajevo. Shvatitćemo to kao određeni nemar i nepravduspram pjesnika koji je već sedamdesetihgodina u Hrvatskoj zadobio izuzetnureputaciju u javnosti i status kultnog pjesnika.Za to su prije svega zaslužni njegovijavni nastupi i osebujna interpretacijapoezije, jer ipak je riječ o odškolovanomglumcu. U Bosni je, dabome, bio antologiziranu dvije ključne antologije: Antologijemuslimanske poezije dvadesetog vijekai njene nadopunjene verzije i u novimpovijesnim okolnostima, pod naslovomBošnjačka poezija dvadesetog vijeka.Uz to, pjesnik se može pohvaliti spodatkom da su mu pjesme zastupljene utrideset i devet izbora i antologija”, rekaoje Begović, koji je primijetio da s prvimknjigama “Mladić nosi svoje prve pjesmena ogled” i “Svemirim te svijete”, Kiševićau Hrvatskoj uspoređuju s takozvanomJesenjštinom, što je podrazumijevalo melodioznu(recitativnu) i bolno ispjevanuispovijest, ali kod njega bez tragičnoispjevanog lirskog subjekta, već s određenompjevnošću koja je dostupna svima iposjeduje estradnu cijenu. “Njegovoj poezijitada nisu poricali ni sklad, ni ljepotnost,a ni određenu misaonost. Međutim,tadašnji mladi hrvatski zastupnici korijenitogmodernizma smatrali su njegovanastojanja isuviše elegičnim i neoromantičnim.I tu se možda skriva nesporazum– oni su postupno odustajali od svojih poetičkihnačela, dapače, postali su mahomneorealisti, a Kišević je ustrajao do danas.To uključuje i ovaj izbor iz njegove poezije”,rekao je Begović i obraćajući se publicidodao da je Kiševića od zaboravaspašavala upravo publika, koja prema23JOURNAL