Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

ŽIVJETI ISLAMu obrani muslimana protiv bilo kojeg neprijateljakoji ugrožava fizički opstanakislama i muslimana. To je zapravo rat ukojem su muslimanima strogo zabranjenaubojstva žena, djece, staraca, svećenika isvih civila, pa čak i životinja, osim kolikoje potrebno da se prehrani vojska. U ratu,po islamskim propisima, smije se ubitisamo neprijateljski vojnik. Nezamislivoje, i takvi ne pripadaju islamu, da muslimanimasakriraju mrtve, a kamoli živezarobljenike. Primjena ograničene sile dabi se od zarobljenika dobila informacijadozvoljena je po svim konvencijama ratovanja.Allah dž.š. od muslimana zahtijevada se brane od tlačitelja, jer gubećivjeru muslimani gube sve.“Dopušta se odbrana onima koje druginapadnu, zato što im se nasilje čini - aAllah ih je, doista, kadar pomoći, onimakoji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svogaprognani samo zato što su govorili: 'Gospodarnaš je Allah!' A da Allah ne suzbijaneke ljude drugima, do temelja bi bili porušenimanastiri, i crkve, i havre, a i džamijeu kojime se mnogo spominje Allahovoime. A Allah će sigurno pomoći onekoji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah jezaista moćan i silan.” (El-Hadž, 39)Allah zapovijeda muslimanima da vodemiran život i da nikoga ne uznemiruju.Ako im se pak nasilje čini u okolnostimagdje bi svaki otpor završio ponižavanjemi patnjama muslimana Allah dž.š. im preporučujehidžru, tj. preseljenje u drugomjesto. “Oni koji vjeruju i koji se isele ibore na Allahovom putu, oni se mogu nadatiAllahovoj milosti. - A Allah prašta isamilostan je.” (Kur'an, 2:218).Cilj fizičkog džihada nije osvajački rat,stjecanje bogatstva ili ubijanje ljudi. To jepovrh svega ostvarivanje uvjeta da se poštujeBožja volja i pravda za sve ljude. Kadaje zlo uklonjeno ili zaraćena strana želimir, muslimani moraju potpisati primirje:“Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon ipouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, svečuje i sve zna.” (Al-Anfal, 61)Kada je muslimanima propisandžihad?Džihad nije objava rata drugim religijama,a osobito ne Židovima i kršćanima,kako određeni mediji i politički krugovičesto žele prezentirati. Rat kao mogućnost,a ne naredba u smislu da konstantnomoraju ratovati i tražiti neprijatelja, muslimanimaje propisan tek u Medini, kadase uspostavlja i organizira prva islamskadržava. Za 13 godina poslaničke misije uMeki, Muhammed a.s. i njegovi sljedbenicisvoju su vjeru promovirali i braniliisključivo verbalnim putem/džihadom. Uozračju krutog predislamskog mekanskogdruštva, koje nije prihvaćalo nikakvepromjene, osobito ne novu vjeru,stradali su mnogi muslimani. Kada je konačnouspostavljeno islamsko društvo uMedini, a u mah mu zaprijetio fizički opstanak,muslimanima je ne samo odobrenanego i naređena obrana/fizički džihad.Muhammed a.s. je posljednji Poslanik.Bog mu je mogao odmah dati ekskluzivnopravo da islam kao jedinu ispravnuvjeru može nametati ratom, ali su brojnikur'anski ajeti u kojima Allah dž.š. naglašavada je vjera dar kojeg On osobno darujeonim ljudima koji hoće i da se nikakvomsilom ne može nametnuti te da jemir bolji nego stanje rata. Islam je načinživota; kompletna vjera i svojevrsni svjetonazor,odnosno i vjera i ekonomija ipravo i politika. Bez razmatranja i pitanjarata i ratovanja koje karakteriziraju ukupničovjekov boravak na zemlji islam nebi mogao postati sveobuhvatan način života.Muslimanima je vjera važnija odsvega na svijetu. Ako je vjera ugroženarat se može proglasiti protiv bilo koga ibilo kad. Tako je i Muhammed a.s., BožjiPoslanik, pripremio obranu Medine odagresivnih Mekelija potpomognutim i nekimmedinskim i židovskim plemenima iu nekoliko ratnih okršaja uspio sačuvatigrad Medinu te na kraju za života ujediniticijeli Arapski poluotok što nikome upovijesti nije uspjelo. Za takve bitke ukojima su živote gubili i muslimani i nemuslimaniPoslanik a.s. je rekao da su“mali džihad”, a na pitanje začuđenihdrugova “a što je onda veliki džihad”, odgovorioje “veliki džihad je bitka protivvlastite putene duše”.Islam je na izvjestan način ozakoniorat i ograničio ga jer ga naprosto nije mogaozanemariti. Židovska i kršćanska povijest,kao i povijest ostalih vjera i civilizacija,nisu ništa manje ratničke nego je tobila islamska. Što više, ideja totalnih ilisvjetskih ratova ne dolazi iz islamskog svijetanego iz onog dijela planete koji se ugeografskom/svjetonazorskom smisluimenuje kao zapadni/kršćanski svijet. Nikadmuslimani nisu svoje vojne pohodeimenovali kao “islamski ratovi”, za razlikuod “kršćanskih ratova”, niti su ideologijepoput fašizma, nacizma, komunizma, imperijalizmapa i terorizma, koje su odnijelestotine milijuna nevinih života nastale međumuslimanima i unutar islamskog svijeta.No, to uopće ne opravdava pojedinemuslimane i muslimanske grupe koje vode“svoje” ratove protiv nemuslimana i ubijajućinevine ljude donose više štete negokoristi ukupnoj muslimanskoj zajednici.Djelovanje određenih militantnih grupa nemože se dovoditi u vezu sa svakom islamskomgrupom i zajednicom u svijetu, a nezaboravimo da danas ne postoji veći svjetskigrad u kojem ne živi organizirana muslimanskazajednica. Velika većina muslimanaželi miran suživot sa svojim susjedimanemuslimanima i to stalno moraju dokazivati,što je također svojevrsni vid džihada.Nažalost, još uvijek se sumnja u njihovudobru namjeru da žele živjeti normalnimživotom; da žele raditi i zaraditi,školovati svoju djecu, putovati preko granicabez dodatnih sumnjičenja i pretresanja.Nema sumnje da muslimani žele normalanživot kao što uostalom nastoje svojuvjeru, časni islam, sačuvati te je na najboljimogući način drugima prezentirati, što jedanas najveći mogući džihad. qBilješke:1Prisjetimo se samo otvorenih laži Bushovaglavnog tajnika Colina Powela pred Vijećemsigurnosti UN-a uoči američkog napada naIrak o navodnom iračkom oružju za masovnouništenje. Dvije godine poslije zbog iznošenjafalsificiranih podataka Powel se pokajao. No,to pokajanje iračkom narodu u razrušenoj ipodijeljenoj zemlji danas ništa ne znači.2Ta je sintagma zapravo nastala u kršćanskojEuropi tijekom križarskih ratova u 12. i 13.stoljeću u značenju kršćanskog svetog rataprotiv muslimana. Pod tim su geslom, a podizgovorom obrane svetih mjesta u Palestini,europski kršćani počinili brojne gnusne zločinene samo nad muslimanima, nego i nad židovimai drugim kršćanima.3Povjesničari i teoretičari rata su preciznoizračunali da je u zadnjih 3.000 godina mirvladao samo 300 godina.4Problemi nastaje kada sami muslimani podizgovorom promocije islama i navodne obranenjegovih vrijednosti samoinicijativno koristejedno od spomenutih sredstava, tj. pozivajuse na džihad, a na kraju se ispostavi da im jecilj dolazak na vlast ili postizanje neke od dunjalučkihkoristi.5Sasvim je razumljivo da se pojedinci zgražajuna samu pomisao rata, ubijanja i stradanja.No takav je čovjek. Često se islamu spočitavajupojašnjenja o tzv. “humanom ubijanju” neprijateljau ratu. Jasno da ubojstvo nikada nemože biti humano, no zamislite situaciju kadase zarobljenici muče na najokrutniji način i tooni civilni, režu im se genitalije, vade oči i čakpeku na ražnju, siluju žene pred njihovim muževimai djecom. Sve su ovo proživjeli Bošnjacitijekom agresije na Bosnu i Hercegocinukada su četničke falange na “najbolesniji” načinmučili zarobljene. Muslimanima je strogozabranjena osveta na taj način. Pravedna osvetamože biti samo prema počinitelju, a reciprocitetane smije biti.77JOURNAL