Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologijaObični ljudi“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl: 78)Edin Tule78JOURNALU zori svoga života mali ljudi redovnomaštaju da postanu heroji koji će spašavatisvijet, junaci koji će savladavatinemani, vitezovi koji će se odvažno suprotstavitiružnim zlikovcima ili genijalcikoji će unaprijediti kolektivni život.Zub vremena postepeno nagriza tedječačke snove i čovjek osvane u vremenui prostoru gdje je prezadovoljan samimtim što ima ženu s kojom će popitikafu nakon beskičmenog činovničkogradnog dana, dijete koje guta gradivokonvencionalnog obrazovanja i psa čijiizmet savjesno kupi u plastične vrećice –u sistemu koji su organizirali i vode isteone nemani i zlikovci protiv kojih se nekadu djetinjstvu gordo borio.Iako su nemani iz djetinjstva vrlo lahkoprepoznatljive, tj. uprkos uproštenomkonceptu negativca, ni u djetinjstvu nijelahko biti heroj. Međutim, prostor u kojemdijete razvija svoj alter ego je popločanneiscrpnim mogućnostima ljepljivemašte koja operira na osnovu primjerahrabrih crtanih likova, a u koju je tako lahkouroniti. Zdravo dijete jednostavno nepristaje da bude drugačije žanrovski obilježenodo kao junak.Kasnije, razuzdanu dječiju maštu počinjuda guše okovi šablonskih školskih programačija je zadaća pravovremena klasifikacijatih mladih ljudi, te utabavanje njihovihstaza ka širokom sektoru nezanimljivihposlova radničke klase čija je umna ograničenostuvjet za (ne)funkcioniranje pogrešnonasađenih državnih aparata.Proces degradacije najčistijih dječijihambicija, ideala i zdravog buntovništva jepostepen, a prvi počeci mu se mogu nazrijetiu obrazovanju u kojem im se nude,npr. uloge leptira, bubamara, pjevača iliplesačica u raznim priredbama bez alternativai/ili mogućnosti prijedloga vlastitogscenarija.Često se klasifikacija ljudskih resursaodvija i putem aljkavih i neodgovornihupitnika putem kojih se “pomaže” osnovcimaili srednjoškolcima u izboru njihoveprofesionalne orjentacije, pa se na bazirazultata takvih upitnika sugerira cijelomrazredu da svi imaju, npr. najizraženijemuzičke afinitete, te da se trebaju u tompravcu usavršavati. Takvi neprofesionalnii grubi upitnici su daleko od suptilnostii iznijansiranosti koja može prepoznatitragove matematičke, literarne, emocionalneili neke druge kreativne inteligencijeu novim potencionalnim dobitnicimaPulitzerove, Nobelove ili neke druge nagrade.Ugušivanje razvoja unikatnog individualnogpotencijala može se čuti i sminbera kad vjerski lider u želji da demonstriravlastito razumijevanje funkcioniranjajednog dinamičnog društva,ustvari, demotivira akademski razvojsvoje zajednice riječima: “Ne možete svibiti fakultetlije! Neko mora biti i pekar iobućar i automehaničar, itd.”Pedagoški ispravno bi bilo reći: “Visvi imate u sebi kapacitet da postanetemagistri i doktori nauka bez obzira nastupanj obrazovanja koji imate sada! Jermagistrat i doktorat nisu ništa drugo negoodređeni broj pročitanih knjiga i određenibroj položenih ispita. A vi svi to možete!”Klice jednoumlja, jednom posađene,nastavljaju da se hrane pogrešnim pedagoškimpristupima različitih subjekataodređene klaustrofobične sredine, te usvojoj konačnici postaju prepoznatljive uformi zbunjene letargične svjetine i krhkihkultova ličnosti.Kur'an ističe na primjeru odabranih ljudisvu bitnost nuđenja alternativa iz vrlo jasnihpedagoških razloga: “...Ibrahim reče:"O sinko moj, u snu sam vidio da te trebamzaklati, pa šta ti misliš?” (Es-Saffat: 102).Prethodni ajet je paradigma na kojojse gradi cijeli odgojni koncept koji podrazumijevarano uključivanje djece u procesodlučivanja, a ogleda se u jednostavnompitanju (npr. Što ti misliš? Kako tividiš ovo? Kako bi ti to uradio? itd.) kojimse pokazuje cijenjenje dječijeg umnogsadržaja i pravovremeno ohrabrivanjeprocesa razmišljanja (npr. Sviđa mi se tamisao! Oduševljen sam tim zapažanjem!Tu ideju moram zapisati! itd.). Efekt koji