POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologijaObični ljudi“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl: 78)Edin Tule78JOURNALU zori svoga života mali ljudi redovnomaštaju da postanu heroji koji će spašavatisvijet, junaci koji će savladavatinemani, vitezovi koji će se odvažno suprotstavitiružnim zlikovcima ili genijalcikoji će unaprijediti kolektivni život.Zub vremena postepeno nagriza tedječačke snove i čovjek osvane u vremenui prostoru gdje je prezadovoljan samimtim što ima ženu s kojom će popitikafu nakon beskičmenog činovničkogradnog dana, dijete koje guta gradivokonvencionalnog obrazovanja i psa čijiizmet savjesno kupi u plastične vrećice –u sistemu koji su organizirali i vode isteone nemani i zlikovci protiv kojih se nekadu djetinjstvu gordo borio.Iako su nemani iz djetinjstva vrlo lahkoprepoznatljive, tj. uprkos uproštenomkonceptu negativca, ni u djetinjstvu nijelahko biti heroj. Međutim, prostor u kojemdijete razvija svoj alter ego je popločanneiscrpnim mogućnostima ljepljivemašte koja operira na osnovu primjerahrabrih crtanih likova, a u koju je tako lahkouroniti. Zdravo dijete jednostavno nepristaje da bude drugačije žanrovski obilježenodo kao junak.Kasnije, razuzdanu dječiju maštu počinjuda guše okovi šablonskih školskih programačija je zadaća pravovremena klasifikacijatih mladih ljudi, te utabavanje njihovihstaza ka širokom sektoru nezanimljivihposlova radničke klase čija je umna ograničenostuvjet za (ne)funkcioniranje pogrešnonasađenih državnih aparata.Proces degradacije najčistijih dječijihambicija, ideala i zdravog buntovništva jepostepen, a prvi počeci mu se mogu nazrijetiu obrazovanju u kojem im se nude,npr. uloge leptira, bubamara, pjevača iliplesačica u raznim priredbama bez alternativai/ili mogućnosti prijedloga vlastitogscenarija.Često se klasifikacija ljudskih resursaodvija i putem aljkavih i neodgovornihupitnika putem kojih se “pomaže” osnovcimaili srednjoškolcima u izboru njihoveprofesionalne orjentacije, pa se na bazirazultata takvih upitnika sugerira cijelomrazredu da svi imaju, npr. najizraženijemuzičke afinitete, te da se trebaju u tompravcu usavršavati. Takvi neprofesionalnii grubi upitnici su daleko od suptilnostii iznijansiranosti koja može prepoznatitragove matematičke, literarne, emocionalneili neke druge kreativne inteligencijeu novim potencionalnim dobitnicimaPulitzerove, Nobelove ili neke druge nagrade.Ugušivanje razvoja unikatnog individualnogpotencijala može se čuti i sminbera kad vjerski lider u želji da demonstriravlastito razumijevanje funkcioniranjajednog dinamičnog društva,ustvari, demotivira akademski razvojsvoje zajednice riječima: “Ne možete svibiti fakultetlije! Neko mora biti i pekar iobućar i automehaničar, itd.”Pedagoški ispravno bi bilo reći: “Visvi imate u sebi kapacitet da postanetemagistri i doktori nauka bez obzira nastupanj obrazovanja koji imate sada! Jermagistrat i doktorat nisu ništa drugo negoodređeni broj pročitanih knjiga i određenibroj položenih ispita. A vi svi to možete!”Klice jednoumlja, jednom posađene,nastavljaju da se hrane pogrešnim pedagoškimpristupima različitih subjekataodređene klaustrofobične sredine, te usvojoj konačnici postaju prepoznatljive uformi zbunjene letargične svjetine i krhkihkultova ličnosti.Kur'an ističe na primjeru odabranih ljudisvu bitnost nuđenja alternativa iz vrlo jasnihpedagoških razloga: “...Ibrahim reče:"O sinko moj, u snu sam vidio da te trebamzaklati, pa šta ti misliš?” (Es-Saffat: 102).Prethodni ajet je paradigma na kojojse gradi cijeli odgojni koncept koji podrazumijevarano uključivanje djece u procesodlučivanja, a ogleda se u jednostavnompitanju (npr. Što ti misliš? Kako tividiš ovo? Kako bi ti to uradio? itd.) kojimse pokazuje cijenjenje dječijeg umnogsadržaja i pravovremeno ohrabrivanjeprocesa razmišljanja (npr. Sviđa mi se tamisao! Oduševljen sam tim zapažanjem!Tu ideju moram zapisati! itd.). Efekt koji
POVRATAK U BUDUĆNOSTtakav pristup ima na djecu, u smislu njihovepotrebe da budu na visini zadatka,više je nego fascinantan.¹ A jednu od najizraženijihslika čovjekove urođene individualnosti– koju kasnije treba samoznati njegovati – vidimo u tvrdoglavominsistiranju dvogodišnjeg djeteta, uprkoslošoj motorici, da jede hranu svojom rukompa makar ostalo gladno!Svi ljudi se kad-tad suoče s osjećajemvlastite bitnosti. Obično je to u dobi pubertetakad dječak ili djevojčica počinju ozbiljnijeda traže svoje mjesto u vremenu ukojem žive. Mnogima je, u toj fazi, svakozanimanje i profesija koju dijele s njimahiljade drugih ljudi tako mala i tako bezlična.Međutim, surova trka za ekonomskimopstankom – u kombinaciji s ugušenomindividualnošću – prečesto ih nagna daprekroje svoje ambicije u nacrtane dimenzije,te se pomire sa sumornom prosječnošću,da bi se probudili u pedesetoj shvativšikako ih je neodvažni stil života izgradiou prazne osobe bez velikog iskustva i njegovanemudrosti, kojima ne ostaje ništadrugo nego da tu intelektualno-duševnupustoš prikriju preuranjenom nagluhošćui/ili glumeći oronulost.Pitanje s kojim se prije ili kasnije susretnesvaka samosvjesna osoba glasi:kako pobijediti životne strahove ili, kakoadekvatno odgovoriti na moderne egzistencionalnestrahove koji su glavna polugana koju se oslanjaju razni izrabljivačiljudskog potencijala?Osoba uvjerena u sveobuhvatnostislamskog svjetonazora može reći kako jeosnovna maksima islama “la ilahe illaAllah” (nema boga osim Allaha) najmoćnijarečenica u univerzumu i da njeno podrobnoshvatanje i ispravna primjena usvim društvenim segmentima može harmoničnograditi svijet i štititi njegovogpojedinca od mreže sputavajućih strahovakoju različiti eksperimentalni društveno-političkisistemi nabacuju na glaveindividue i cijelog društva.Moderni čovjek je opterećen mnoštvompogrešnih autoriteta kreiranih odstrane različitih medija, a koji uzrokuju neugodnei paralizirajuće strahove. Funkcionalnostislamskog kreda, uzevši u obzirprethodni kontekst, ogleda se u sljedećem:Osnovna maksima islama “la ilaheilla Allah” (nema boga osim Allaha) sastojise iz dva dijela:a) “la ilahe” (nema boga), tj. negacijasvih lažnih autoriteta, ib) “illa Allah” (osim Allaha), tj. potvrdeda postoji samo jedan vrhovni autoritetčije su riječi parametri za uspostavusvih odnosa između bića i svemira.Allah, dž.š., želi da čovjek živi stabilanpsihofizički život, stoga potencira uvažavanjesamo jednog vrhovnog autoriteta ipreporučuje samo jedan strah – a to jestrah od Allaha, tj. konstantnu svijest oAllahovom nadzoru (arapski: taqwa; engleski:God consciousness). Ta svijest oBogu ili strah od Njega ide apsolutno uprilog čovjeku pošto je to najbolji i jedininačin da se eliminira more modernih strahovaputem kojih različiti centri moći manipulirajumasama, nekada uzrokujući pasivnosti marginalizaciju, a nekada mobilizaciju.Usvajajući Allaha, dž.š., za vrhovnogautoriteta, biće koje nije rođeno niti jerodilo, i podređujući sve naše društvenekontakte Njegovoj volji – mi ustvari svimnašim djelima dajemo veću vrijednost poštose, npr. obrazujemo u ime većeg ciljadefiniranog ciljevima šerijata, a ne, npr. uime luksuznog života i tome slično.Bojeći se pada u Allahovim, dž.š.,očima mi nećemo prestati činiti dobročinstvodrugim ljudima pa makar nam onisami ne zahvaljivali na tome – jer našadjela ciljaju Njegovo, dž.š., zadovoljstvo,ne pragmatizam ili sitna udovoljavanjavelikom egu.Podrobno shvaćena maksima “la ilaheilla Allah” je najbolji način da se podstaknečovječanstvo na konstantnu pozitivnuakciju i izlazak iz pasivnosti poštokonstantna svijest o Allahovom nadzoru,tj. razvijen strah od pada u Njegovim očimaeliminira npr., strah od neuzvraćeneljubavi, strah od društvenog nepriznanja,strah od ljudske kritike i odbacivanja,strah od neuspjeha, strah od vještački kreiranihneprijatelja, strah od starenja ilistrah od smrti, itd.Međutim, da li je to sve tako jednostavno?Pogledajmo u nastavku.Strah, suočavanje i kontrolaJedna od najsimpatičnijih scena u cijelomKur’anu opisana je u citatu koji slijedi:“I baci štap svoj! Pa pošto ga vidje davijuga kao da je on džin, okrenu se bježećii ne obazirući se...” (En-Neml: 10)Zamislite velikog Musaa, a.s., jednogod pet najvećih Allahovih poslanika, a.s.,ljudinu koja se suprostavila velikom tiraninu,izuzetno snažnog čovjeka koji je jednimudarcem usmrtio protivnika, budućegkralja Benu Israila – kako bježi od nečegaglavom bez obzira! I to iz najobičnijegljudskog straha za svoj goli život. NjegovGospodar ga doziva, odagnava mu strah,ulijeva spokoj i ističe njegov status: “...OMusa! Ne boj se! Uistinu kod mene se neplaše izaslanici..." (En-Neml: 10)Za ljudski materijal od kojeg je vajaoposlanike Gospodar je uvijek birao zdraveličnosti koje su se ponašale u skladu s postojećomrealnošću. Primjera za to je uKur'anu mnogo, a prethodni primjer odličnoilustruje mentalitet jednog čovjeka odabranogi pripremanog za veliki zadatak.Često se vjeri oduzima zdrava racionalnostte se ona – kroz nakaradna institucionalnatumačenja - svodi na klerikalne obredes amputiranom društveno-političkomdimenzijom², neutemeljena mistična dovištaili čarobne formule koje djeluju iako ihne razumijemo. Shvatanje vjere koje zagovarajuzvanične institucije najbolje je ilustriranana primjeru pobožne žene, RabijeAdevije, koja, navodno, ne prekida svojumolitvu ni kad vidi zmiju ispred sebe.Štoviše! Ona dopušta da joj se ta zmijaobavije oko vrata jer će se poslije ionakopretvoriti u vijenac od najljepšeg cvijeća.U narodnim predajama se prenosi da jehvaljenom bošnjačkom junaku, Aliji Đerzelezu,neprijatelj sleđa odrubio glavu utoku obavljanja molitve. Naš junak svojumolitvu nije htio prekinuti uprkos svijestio jasnoj opasnosti. Valjda zaboravljajućina uzročno-posljedičnu osnovu svijeta iumišljajući meleka koji će ga štititi.Takvo shvaćanje vjere je u dobrojmjeri institucionalizirano, te se od muslimanaočekuje da – operisani od objektivnogmultidisciplinarnog kritičkog pogleda– objeručke prigrle pasivnu vjerskuretoriku IVZ-a, koja ih grubo ograničavana jednu jedinu perspektivu, sputavajućiih u razvojnom i organizacionom smislu.Pripremajući Musaa, a.s., za suočavanjes elitom njegovog vremena – čarobnjacima– Gospodar opskrbljuje ovogčovjeka potrebnim dokazima, prethodnoga upoznavši s prirodom njihovog ponašanjai funkcioniranja. Musa, a.s., pri79JOURNAL