Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

KULTURAVuk Stefanović Karadžićjeziku vlastitog izgovora, Bračuljević kaže:...Naiposli, ima se znati, da u latinskijezik, od sami neglasovitih slova, kakvusva, osim ovih pet A,.E, .I, O, U, nigda nebiva glasovita rič, tojest s'zlamenovanjemkojegod istinite stvari; niti za to ima unjemu i jedna taka rič, niti u govorenjurazumnom dolazi. Ali, nije tako u drugihjezici, ni u istom našemu, bivši u njemudosta riči, koje (premda niki običavaju,pišući, mećati u nji kojegod glasovito slovo)izgovarajuće s'samima neglasovitislovi: kako na priliku ove riči: Grk, krk imloge druge, koje niki ovako pišu: Gark,kerst.Na kraju, Bračuljević je odbacio starinskinačin pisanja i predložio sljedeće:Ali je lipše i pofahljenije pisati onakokako se govori, jer štogod je odviše, nijefahljeno, veće kuđeno: Superflua sunt visanda.Zato ja u ovim knjigama pišemonako, kako govorimo i izgovaramo naškeriči, jer kako se mogu izgovarati, onako semogu i u knjigah čitati. ( Dio teksta izBračuljevićeve knjige koji sadrži prijedlogo prihvaćanju fonetskog pravopisa.)Ovakva izvorna obavješćenja, u znanstvuse priznaju kao nepobitna. Bračuljevićevprijedlog fonetskog pravopisa, skorojedno i po stoljeće kasnije, ukrao jeVuk Stefanović Karadžić i, kao veliko otkrićenačina pisanja i čitanja, proglasio gavlastitom tvorevinom (kasnije mu je ponegdje,kao koautor, odavan i Đuro Daničić,pa se zvao i Vuk-Daničićev fonetskipravopis). Dakle, velika Vukova krađa ipodvala.Imajući to u vidu, nakon ovoga otkrića,Mato Evetović je 1942. godine naglasio:Sto godina nakon Vuka StefanovićaKaradžića (Hrvatska enciklopedija 3, Zagreb1942, strana 522; Od ove, u enciklopedistici,po kakvoći skoro nedostižnogurednika Mate Ujevića, tiskano je samopet brojeva, a posljednji peti, što je posebicezanimljivo, 5. svibnja 1945. godine).Ne postoji nikakva sklonost razmatranjumogućnosti nijedne od dviju pretpostavki:Prve, da je Lovro Bračuljević praviloo fonetskom pravopisu preuzeo odVuka, jer ga je osmislio skoro šest desetljećaprije nego što se on i rodio (173o-1787) i skoro jedno i po stoljeće, nakonšto ga je Vuk ozvaničio (1730-1868).Druge, mala je vjerojatnoća da bi dva čovjeka,u tako dugom vremenskom razmaku,mogla doći na istu zamisao, koja jeskoro podudarna. Ovo tim prije, što jeLovro Bračuljević bio visokobrazovan, avuk Stefanović Karadžić samouki stočar.Kao posebno znakovito, treba naglasiti daje Lovro Bračuljević povod svoga opredjeljenjaza fonetski pravopis, opširnoobrazložio.Navodni Vukov ili Vuk-Daničićev fonetskipravopis prihvaćale su Vlada KneževineSrbije 1868., Zemaljska vlada zaBosnu i Hercegovinu 1883., a u Hrvatskojje uveden nakon pojave Hrvatskogapravopisa Ivana Broza 1892. godine (noviHrvatski pravopis štampan je 1971.godine, ali je završio u rezaonici papira, aobnovljen 1974. godine). U tim zemljama,još uvijek je na snazi navodni Vukovfonetski pravopis. Generacije Hrvata iBošnjaka, preko jedno i po stoljeće, Vukaslave kao jezikoslovnog velikana.Vuk, čija se porodica u drugoj poloviniXVIII stoljeća iz okoline Pljevalja (tadaHercegovački sandžak u Bosanskomejaletu) doselila u okolinu Loznice (Tršić),govorio je bosanskim jezikom, štokavskognarječja ijekavskog izgovora, snaglašenim tvrdim hercegovačkim izgovorom.Porijeklom Vlah Rumunj, dakleRoman, kao ni drugi Romani (osim Španjolacapod utjecajem arapskoga jezikapreko Maura), nije mogao izgovoriti glasha, koji je prisutan u svim južnoslavenskimjezicima i, za razliku od romanskihjezika, kako se piše, onako se izgovara.Zato je Hasanaginicu preimenovao saAsanaginica, pjevao o (H)Ajduk Veljku(Petroviću, Karađorđevom harambaši), o(H)Ercegovini i tako dalje.Nevjerojatno je da, u periodu dužemod dva stoljeća (1730-1942), nitko od hrvatskihi bošnjačkih jezikoslovaca i književnihdjelatnika nije pročitao Bračuljevićuknjigu iz 1730. godine, ali nakon togani u narednom periodu od skoro sedamdesetljeća (1942-2009), odnosno u ukupnomperiodu od pojave Bračuljevićeveknjige do danas punih 279 godina i to saznanjeobjavio. I, evo, pojavilo se i trećeizdanje Bračuljevićeve knjige (2005.),ali, nije se još ništa čulo o njenom sadržaju,ni o onome što je on izgovorio. TakoHrvati i Bošnjaci sve do današnjeg dana,žive u uvjerenju da je Vuk tvorac fonetstkogpravopisa.Jezikoslovci s južnoslavenskoga prostorautrkivali su s u okivanju u zvijezdeovoga kradljivca, koji je proglašen reformatoromsavremenog srpskog jezika. Ovdjedonosim samo jedan od tih hvalospjeva,koji je neimenovani autor napisao unatuknici o Vuku Stefanoviću Karadžiću(Opća enciklopedija JLZ, Sveska 4, 1974,strana 267), a glasi: ...Karadžićeve reformeobuhvaćaju uvođenje narodnog pučkogjezika u književnost, pojednostavljenjepravopisa na fonetskoj osnovi (svakiglas jedno slovo), po načelu: piši kao štogovoriš, a čitaj kao što je napisano.Ovo otkriće bilo je povod da provjerimkako s fonetskim pravopisom stvaridanas stoje u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.Kao čovjek koji je po struci dalekood jezikoslovlja, mogao sam zaključitida je Vukov fonetski pravopis u Hrvatskojostao na snazi, bar do 1977. godine.U natuknici Fonetski pravopis, koji je,bez navoda autora, objavljen u novom izdanjuHrvatske enciklopedije (Sveska 3,2001., strana 696), Ivan Broz je proglašenVukovcem, a za Vukov fonetski pravopispredloženo da ga valja napustiti. Po mome,nestručnom mišljenju, fonetski pravopisje velika, ako ne i najveća tekovina,ne samo južnoslavenskog jezikoslovlja inema nikavkog opravdanog razloga da senapusti. Jedino šta treba učiniti, jeste dase kao njegov pravi autor proglasi fra LovroBračuljević i nazove Bračuljevićevfonetski pravopis. Tako bismo se poslije123 godine u Bosni i Hercegovini (1886.-2009.), odnosno poslije 117 godina u Hrvatskoj(1892.-2009.) mogli lišiti opterećenjaVuka i Đure, a njegovom tvorcu uokviru jednog naučnog skupa odati dužnopriznanje i na pogodnom mjestu upravona Buni podići mu spomenik.Što se Bosne i Hercegovine tiče, stvarstoji ovako. U, inače izvanrednom, zbornikuJezik u Bosni i Hercegovini (Sarajevo-Oslo,2005.), osim navoda da je Vuk-Daničićev fonetski pravopis po odluciZemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinuuveden 1883. godine, o tome više nemanikakovih navoda. Iz toga se može zaključitida kao tvorac fonetskog pravopisajoš uvijek slovi Vuk Stefanović Karadžić(uz dodatak Đure Daničića).Tako je, nakon skoro jednog i po stoljećai ova je Vukova podvala razobličena. q69JOURNAL