Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

ŽIVJETI ISLAM76JOURNALmačenja pojma džihad spomenutim značenjempotpuno netočno i neprihvatljivo.2 Istina je da terminom džihad muslimanioznačavaju i rat kojeg muslimanimogu povesti po točno utvrđenim pravilimaza obranu prije svega islamskog poretka,tj. domovine, zajednice, časti iimetka, o čemu ćemo niže raspravljati, noto nije jedino značenje ovog pojma niti jedžihad rat protiv drugih vjera. Džihad naprostonije jednako rat. Arapska riječ zarat je harb, a riječ za borbu u ratu je qital.Tako Uzvišeni Allah u 190. Ajetukur'anskog poglavlja Al-Beqara veli: “Iborite se na Allahovom putu protiv onihkoji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjiteborbu! - Allah, doista, ne voli one kojizapodijevaju kavgu.” U ovom ajetu upotrijebljenje glagol “katilu”, a ne “džahidu”.Ovo je važno naglasiti jer riječ džihadu sebi sadrži značenje svake akcijekoja označava djelo koje približava UzvišenomAllahu. Džihad u svojoj sveoubuhvatnostimože biti i rat, no svaki rat nijedžihad. A rat je nažalost prisutan međuljudima od samog postanka ljudske civilizacijeu mjeri da je stanje sukoba međuljudima pravilo, a mir izuzetak. 3 Ono štoje još važno podvući u vezi navedenogajeta jeste da Allah Uzvišeni naređujemuslimanima da se bore samo protiv onihkoji se bore protiv njih i da nikako i nikadamuslimani ne budu oni koji kavgu/ratzapočinju. Islam kao kompletna, savršenai konačna vjera, prirođena čovjeku sasvim njegovim vrijednostima i slabostima,u svojim propisima donosi i pojašnjenjao ratovanju i uspostavlja jasne propiseza ovakve slučajeve. Rat nije cilj, rat je uislamu sredstvo kojim se osigurava pravednimir i jedino se s tim ciljem možepokretati. U tom slučaju rat je džihad.Izvorno, riječ džihad u arapskom jeziku,pa tako i u kur'ansko-sunnetskom kontekstu,znači nastojanje, težnja, stremljenje ilirad. Riječ džihad u Kur'anu se neposrednopojavljuje samo tri puta, dok se u svojimizvedenicama spominje trideset i jedan put.Jedan od izravnih ajeta koji tretira džihad jei onaj iz poglavlja El-Furkan “zato ne čininevjernicima ustupke i Kur’anom se svimsilama protiv njih bori” u kojem je PoslanikuMuhammedu a.s. naređeno da se protivnevjerstva bori istinom, tj. Božjom Riječju– Kur'anom. U ovom primarnom smisludžihad označava čovjekov unutarnji duševninapor da svoj život uredi sukladno BožjojVolji, Njegovoj Objavi; da se na tomputu oslobodi pogrešnih akcija/djela, ružnihi nemoralnih sklonosti i vježba postojanost,ustrajnost i izdržljivosti u svakodnevnomdosezanju najviših ljudskih/islamskih moralnihnormi. Ako sve to radi u ime Boga iza Njegovu ljubav onda je osoba u džihadu.Ovo je najvažnija forma džihada. Nazvan iveliki džihad ili borba protiv samoga sebeoznačava najintimnije pregnuće pojedincau pokušaju da očisti vlastitu dušu od svihzlih utjecaja. U ovom smislu džihad značidavanje prednosti Allahovim propisimaispred svega nama važnom u životu ako jeto u suprotnosti sa islamskim propisima.Nastojati živjeti kao istinski vjernik, nastojatipostići Allahovu ljubav i naklonost i širitinjegovu vjeru također se može svrstati uovaj tip džihada: “Pravi vjernici su samooni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju,i poslije više ne sumnjaju, i bore se naAllahovom putu imecima svojim i životimasvojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat, 15)Džihad je jako širok pojam i obuhvaćamnoga značenja i brojne ljudske aktivnosti.Tako su učenik i student u džihadudok marljivo pišu zadaću i na vrijeme polažuispite; učitelj je džihadu dok nesebičnoširi znanje i pokušava svoje učenikeosposobiti da budu bolji stručnjaci od njegasamoga; radnik u firmi je u džihadudok na vrijeme dolazi na posao i premasvojim radnim obvezama se odnosi krajnjeodgovorno; poslodavac je u džihadudok na vrijeme isplaćuje svoje radnike inagrađuje ih za prekovremeni rad i trud;majka je u džihadu dok doji svoje čedo iodgaja ga u duhu islama; muž i otac su udžihadu dok skrbe o svojoj porodici i borese za njihov prosperitet; dijete je u džihadudok smjerno i pokorno sluša svojeroditelje; dignuti svoj glas ili pero i prosvjedovatiprotiv nasilnika i nepravednikatakođer je džihad, kao što je predsjednikdržave u džihadu dok poštuje zakonei bori se protiv korupcije i nepotizma i,konačno, džihad je, ako to situacija nalaže,uzeti oružje i vlastitim životom branitisvoju domovinu i druge svetinje. I kao štoveć napisaše; da nemuslimani znaju pravoznačenje riječi džihad sami bi ohrabrivalimuslimane da što češće, zapravo svakidan i u svakoj prigodi, vode džihad.Različiti vidovi džihadaSvako vrijeme nalaže određenu vrstudžihada. Islam nije ograničen na pojedinca injegov odnos prema Bogu, nego sadrži propisekojima se nastoji postići red i blagostanjecjelokupnog društva i općenito cijelogljudskog roda. U ovom kontekstu dolazi donerazumijevanja nemuslimana premaislamskim propisima. U današnjem svijetu,u kojem su većina država uređene po sekularnommodelu, ne prihvaća se ni pomisaoda se vjerskim propisima može urediti zajednica.Sve su glasniji oni koji govore ipišu da je religija kriva za sve ratove i nedaćeu svijetu. Posebno se motri na islam. Ponekadasu i sami muslimani zbunjeni i nemajuprave odgovore. No činjenica je i dase sve više među muslimanima govori o novojreislamizaciji muslimanskog svijeta nakonneuspjelih i kontraproduktivnih eksperimenatasa sekularnim uređenjima. Ovonipošto ne predstavlja opasnost za nemuslimane.Zapravo su muslimani opasni bezislama, jer nemaju jasan cilj i jasnu vizijuuređenja svojih odnos prema drugima i drugačijima.Stoga bi sami nemuslimani trebaliohrabrivati muslimane da svoja društvaurede po islamskim propisima. Nitko poislamu ne može živjeti izoliran od svoje zajednicei ostati imun na dešavanja u svijetu.Kur'an stavlja u dužnost svim muslimanimada konstantno unapređuju društvo, odnosnopoboljšavaju i olakšavaju uvjete života krozkur'ansko geslo “naređujte dobro, a zabranjujtezlo”. Ukazivanje na društvene nepravdei različite devijacije kod pojedinca iodređenih grupa u srži je svakog džihada.Muslimani ne mogu izbjegavati ovajkur'anski imperativ ako to drugi čine, što jei razumljivo, jer nisu svi ljudi ni vjernici nipripadnici islama. Sredstva za ostvarivanjekur'anskog “naređujete dobro, a zabranjujtezlo” raznolika su i u našem modernom svijetuobuhvaćaju sve znanstvene, diplomatske,ekonomske i političke instrumente.Upotreba nabrojanih instrumenata na pravinačin u konkretnim slučajevima spada udžihad. Za ovaj džihad, u islamskoj literaturinazivan i verbalnim džihadom, Muhammeda.s. je rekao da je najvrjedniji ako jeuperen protiv nepravednog vladara, odnosnonepravedne i nesposobne vlasti. Ovimse džihadom, primjenjivim u skoro u svakomvremenu, nastoji postići društvenapravda putem govora i nenasilnih akcija.Muhammed a.s. je ohrabrivao muslimaneda zahtijevaju pravdu u ime Allaha Uzvišenog,a ne u ime osobnih koristi. 4 Ako suistrošeni svi argumenti, a zlo prijeti potpunomuništenju zajednice u biološkom ilimoralnom smislu, islam ne isključuje niupotrebu sile, pa ni preventivno, a što jeopet svojevrsni džihad. 5 Ratovanje možebiti nekada neophodno, ali je to samo malidio sadržaja džihada. Na taj je način i Muhammeda.s. definirao ratovanje kao malidžihad, rat protiv samoga sebe nazvao jevelikim. Jer, zaista je nekada teže pobijeditisamoga sebe, pronaći ljubav umjesto mržnje,oprost umjesto osvete, prijateljstvo iiskrenost umjesto neprijateljstva i zavisti,mir i kompromis umjesto oružane borbe.Najnepopularniji oblik džihada je fizički,a odnosi se na upotrebu fizičke sile