Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

KULTURAPriča o sevdalinkama: guja iz tuzlanske sevdalinke je zloglasni Omer-paša LatasButum Tuzlu opasala gujaAvdo HuseinovićButum Tuzlu opasala gujametla glavu na Džindić mahalu,a repinu trgla na Gradinu.Zelen bore na Džindić mahalipod tobom ću čardak sagraditi,na čaradaku sjesti besjediti.Zelen bore ne zelenio se,a moj dragi ne oženio se.Danas, kada se riječ sevdalinka izusti,najprije se pomisli na melodiju znanu povilovito-raskošnoj izvedbi. Ta melodija unama pobuđuje bajne uspomene na staruBosnu, njenu čudesnu prošlost, brojnimpjesmama opjevanu. Svako opisivanjeove pjesme predpostavlja evokaciju stareBosne turskog zemana i austro-ugarskeuprave.U najužem pojmovnom značenju sevdalinkaje rijedak i čudesan spoj melizmatskogi lirsko-poezijskog žanra muzičkogi usmenog folklora, sa sevdahom,ljubavlju mladih u svome jezgru. Inspiracijaje i korijen većine sevdalinki u ljubavi,ali se time ova pjesma ne iscrpljuje.Pjesma sevdaha budi glas dubine i prošlostikoji se u trenutku muzičkog progovaranjaduše sama od sebe javlja.Svaka sevdalinka je, na neki način,zaustavila vrijeme, ili bar daje iluziju zaustavljenogvremena. A onda što je i karakterističnoza ovu vrstu pjesama dolazido buđenja, trežnjenja, a ovo je buđenjeobično bolno. To je jedan od najreprezentativnijihžanrova naše usmene književnostii naše narodne književnosti općenito.Sevdalinka u čovjeku pobuđuje najnježnijai najplemenitija osjećanja i duhovnastanja: radost, rahatluk, najuzvišenijetrenutke ispunjenja samoostvarenjem,trenutke koji su nam u životu takoblizu, a često nedostižni. Tradicija pjevanjasevdalinke je posebna priča. Sevdalinkaje po prirodi usmena umjetnost i svešto je do danas sačuvano, sačuvano jeusmenim putem, školovanjem generacijapjevača koji su prenosili iz jednog vremenau drugo staru muziku, čije su se osnovnemelodijske i tekstualne karakteristike,sve do 20. stoljeća, malo mijenjale. PrijeDrugog svjetskog rata, sevdalinka seizvodila samo uz saz, tradicionalni žičaniinstrument porijeklom iz Perzije, koji suTurci donijeli na Balkan. Sačuvano je vrlomalo snimaka sevdalinki uz saz, i skorosvi se nalaze u arhivi Radio Beograda.Poslije Drugog svjetskog rata uvode semoderni instrumenti, poput harmonike ivioline. Pjevač sevdalinke nije “interpretator”u nekom banalno-estradnom smisluriječi, njegov “etos” zahtijeva snažnuposvećenost izvedbi. Danas mnogi se pitajuu čemu je razlika između popularnihfolk pjevača i izvođača sevdalinka. Naravnoda postoji razlika između folk-zabavljačai izvođača sevdalinke. Folk iturbo-folk zabavljači su osjećaji oka, asevdah je osjećaj srca i duše. To je ogromnarazlika. Biti izvođač sevdalinke jeumjetnost, kao što je umjetnost i znatislušati sevdalinku.U ovom broju pričamo o izdavanjurodnog lista najpoznatijoj tuzlanskoj sevdalinci.Pjesma “Butum Tuzlu opasalaguja” ili, kako se često pjeva, “GornjuTuzlu opasala guja”, spada u red vrlo pjevanihi popularnih sevdalinki. Guja, kojase spominje u ovoj pjesmi je zapravo metaforaza Omer-pašu Latasa, turskog vojskovođukoji je, između ostalog, u krviugušio pobunu bošnjačkog plemstva uistočnoj Bosni u decembru 1850. godine.Zloglasni Latas je sa svojom vojskom odoko 10.000 najboljih carskih jurišnika stigaoiz Turske u Sarajevo 4. avgusta 1850.godine. Iste godine 18. oktobra je u Tuzlipukla ustanička puška i ustanak se proširiona cijelu Posavinu. Na čelu ustanikaprotiv Latasa je bio Mahmud-paša Tuzlić.Latas je pobunjenike porazio kod Vrandukai potisnuo ih dalje prema Žepču,Maglaju, Doboju i Derventi. Nakon odmorau Derventi, Latas je krenuo premaTuzli, a u mjestu Špionica kod Srebrenikauhvatio je pobunjenika Tuzlića. Tako jeLatas bez veće muke i otpora ušao u Tuzlui slomio pobunu. Poslije gušenjaustanka, Latas se utaborio na brdu Krceljizmeđu Džindić mahale i Gradine, tuzlanskihlokaliteta, i tu ostao nekoliko dana.Otuda potiče “guja”, koja je opasala Tuzlu.Inače, lokaliteti koji se spominju uovoj pjesmi pripadaju svakako DonjojTuzli, pa je zato sasvim nepravilno pjevati“Gornju Tuzlu opasala guja”, kako suto činili mnogi pjevači do sada jer je GornjaTuzla udaljena oko petnaestak kilometaraodatle.Butum na turskom znači čitav, pa tako unekom prijevodu na bosanski jezik znači daje čitavu Tuzlu opasala guja. Biografija krvnikaOmer-paše Latasa kazuje da je riječ oSrbinu koji je prešao na islam. U hrišćanstvuse zvao Mihailo Mića. Rođen je u Hrvatskoju Lici 1806. godine u selu JanjaGora, općina Plaški. Kao istaknut lopovpljačkaš, pobjegao je u Bosnu 1827. godineradi krađe novca, kako bi izbjegao hapšenjei u Banja Luci primio islam i novo ime. IzBanja Luke je dospio u Glamoč, mučeći seda preživi. Poslije dvije godine otišao je uVidin. Tu ga je zapovjednik tvrđave uzeoza učitelja crtanja svojoj djeci i zadovoljannjegovim radom, preporučio ga je u Carigrad.S tom preporukom postao je nastavniktehničkog crtanja u carigradskoj vojničkojškoli, a kasnije učitelj prijestolonasljednikaAbdul Medžida i ubrzo (1838.) pukovnik.Kada je na prijesto došao Abdul Medžid,Omer-paša Latas je postao paša. Kaoodličan vojnik, Omer-paša se istakao 1840.u Siriji protiv sultanovih odmetnika, 1842.kod gušenja bune u Albaniji, 1845. ponovnou Siriji i 1846. u Kurdistanu, uvijek uborbi s buntovnicima.Zloglasni Srbin iz Like koji, da bi sespasio zatvorskih kazamata zbog pljačke,pređe na islam, zasigurno je postao jedanod najvećih krvoloka nad Bošnjacima.Prođe 139. godina, od kada krvnik Latasne hoda ovodunjalučkim poljima, ali poljasmrti koja je posijao glavama najuglednijihBošnjaka tog vakta, zasigurnosu znakovi koji svjedoče da se nakon njegovogdvogodišnjeg krvoločnog pira poBosni, bošnjačka elita više nikada nijeoporavila. O toj ljutoj guji, ostalo je najistrajnijesvjedočenje u pjesmi “ButumTuzlu opasala guja”. Često se zna reći daje sevdalinku jako bitno “donijeti”. Ponama, ovu pjesmu je najbolje donijeo TuzlakNedžad Salković. q65JOURNAL