Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

KULTURABošnjački književnik Osman Nuri - Hadžić (Mostar, 1869. – Beograd, 1937.)Pokretač duhovnog preporodabh-muslimanaAjka Tiro-Srebreniković66JOURNALOsman Nuri – Hadžić rođen je u Mostaru1869., a umro u Beogradu 1937. USarajevu 1893. završava Šerijatsko-sudačkuškolu, a pravo studira u Zagrebu iBeču. Hadžić je 1895. sudjelovao u prosvjednomspaljivanju mađarske zastave,prigodom dolaska Franje Josipa u Zagreb,te je bio osuđen na šest mjeseci zatvora,nakon čega je otišao u Beč na studij,ali na kraju diplomira u Zagrebu1899. Nakon studija, službuje na Okružnomsudu u Sarajevu, poslije u Zemaljskojvladi u Sarajevu. Bio je jedan od pokretačaduhovnog preporoda bosanskohercegovačkihmuslimana s kraja 19. ipočetka 20 st. Njegova kćerka BahrijaNuri Hadžić (Mostar, 1904.- Beograd,1993.) bila je prva među Bošnjakinjamapoznata operna solistica čiji je sopranoplijenio pozornost uglednih europskihglazbenika. Hadžić se bavio kulturnomhistorijom, vjersko-prosvjetnim djelovanjem,bio je profesor na Šerijatsko-sudačkojškoli. Za vrijeme Prvog svjetskog ratau Banja Luci i Bosanskoj Dubici bio je nadužnosti kotarskog predstojnika. Nakon1918. načelnik je u Ministarstvu unutrašnjihdjela u Beogradu. 1924. je umirovljen.1937. umire u Beogradu.Suradnja s Ivanom MilićevićemPo uzoru na Ibrahim-bega Repovca,Hadžić još kao srednjoškolski učenikjavljao se u hrvatskim listovima. U CrvenojHrvatskoj 1892. objavljuje istočnjačkeuzrečice, Istočne iskre. Kratkepriče “istočne narodne priče”: Ljubav jespasila, Našla slika priliku i Hićmet i Nimetobjavio u zagrebačkim časopisimaProsvjeta i Dom i sviet. Ove priče imajukarakter egzotične bajkovitosti, fantastičnogpredanja s poučnim završetkom.Zajedno sa Safvet–begom Bašagićem iEdhemom Mulabdićem 1. maja 1900.pokreće Behar, časopis koji je u to vrijemena prosvjetno – kulturnom poljuBošnjaka imao veliku ulogu. ZnačajnaOsman Nuri Hadžić i Ivan Aziz Milićevićsu mu djela Muhamed a.s. i Kuran – kulturaIslama. Surađivao sa dobrim prijateljem,Mostarcem Ivanom Milićevićem(1868.-1950.), koji je svoje pjesme uProsvjeti potpisivao pod pseudonimomAziz Hercegovac. Novele i pripovijetkekoje su, prije svega, imale poučni karakteri utjecale na formiranje čitalačke publike,s temom iz suvremenog muslimanskogživota objavljivali su u Prosvjeti,Mladoj Hrvatskoj, Viencu, Narodnimnovinama pod zajedničkim pseudonimomOsman–Aziz. Nakon što je1894. počela plodna suradnja Hadžića iMilićevića, Milićević se i dalje samostalnojavlja, objavljujući pjesme intimnogtona pod imenom Ibni Mostari.Pod ovim pseudonimom potpisivao se,najvjerojatnije, i Hadžić u Mearifu u dijelovimakoje Milićević nije mogao prevoditizbog nepoznavanja orijentalnihjezika. Ovaj dvojac je objavio: Pogibijai osveta Smail-age Čengića (1895.), Beznade, pripovijest iz mostarskog života(1895.), Na pragu novog doba (1896.), au nakladi Društva Sv. Jeronima izašle suPripoviesti iz bosanskog života (1898.)te roman Djeca nevolje, kojeg je uglavnomnapisao Milićević za vrijeme dok jeHadžić izdržavao kaznu u Bjelovaruzbog paljenja mađarske zastave.Djeca nevolje je roman koji govori ootuđenosti pojedinca u sredini koja gazbog idealističkog pogleda na život izopćuje.Naturalističku karakteristiku romanu,isticanje tamne strane života, dajusocijalni elementi bijede i neimaštine kojisu uzroci nezadovoljstva glavnog junakaCvjetana. Njegova se obitelj nada kako ćeon prekinuti školovanje te im pomoći urješavanju elementarnih egzistencijalnihproblema. Cvjetan se kroz psihološkapromišljanja bori protiv sirotinjskogmentaliteta i apatičnosti. No, međutim,on je pojedinac koji ne može biti shvaćenjer je talog vremena u svijesti njegove siromašneobitelji toliko velik da se iz njegane vidi nikakav putokaz. Roman neupućuje na svjetle persektive, niti nadu ubolje sutra, sve je zatvoreno u čarobnomkrugu, samo tonovi mraka, nevolje i patnjeostaju trajno prisutni u životu likovaromana.Većina djela potpisana pod pseudonimomOsman-Aziz imala su zadatak daukažu na složenost situacije u kojoj su senašli bosanski muslimani, u bitno novimuvjetima koji su nastali dolaskom austro-ugarskevlasti. Individualni umjetničkiimpulsi nisu mogli doći do izražajajer je bilo nužno uskladiti dvije stvaralačkeenergije tako da je tematika i cjelokupnaumjetnička struktura ovih djelabila nužno u funkciji udruživanja i posljedicakoje iz tog proizilaze. Bez nadeje društveni roman u kojem se neprestanoizmjenjuju romantičarske ili romantičarsko-folklornes realističkim stilskimkarakteristikama. Roman predstavljaprikaz života i duha u prvim godinamaaustrougarske okupacije BiH te reakcijubosanskih muslimana na novi način životakojeg je sa sobom donijela novavlast. Radnja je smještena u vrijeme od1879. do 1884. Književni tendemOsman-Aziz stvarao je na način da jednuod Hadžićevih emocionalno-pripovjedačkihkomponenti predstavlja erotika.Ovaj specifični senzibilitet ima literarno