Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

BOŠNJACI U HRVATSKOJ34JOURNALpravi smještaj, ja ću je dvoriti” ili “Muslimanisu plakali zajedno s nama” ili “Prihvaćenismo od Kladuščana izuzetno dobro,kao da smo se poznavali godinama”...Uz ljudski komponentu Kladščani suizbjeglicama pomagali i financijski i nadruge načine. Muhamedagić navodi nekeod oblika pomoći: novčana pomoć, porodičnipaketi hrane, brašno, šećer, riža,dječja hrana, ćebad, peći za grijanje i kuhanje,dječje pelene, odjeća, troškovi prijevozaraseljenih osoba na treće destinacije,olakšice prilikom plaćanja računa, pripremanjevećih količina hrane u pojedinimugostiteljskim objektima, besplatne prijevoznekarte za autobuse. U prilikama ukojima je tada bila Velika Kladuša to subile uistinu velike žrtve za taj kraj.Muhamedagić nam uz najvrijednijidio, tj. popis izbjeglica, udomitelja i anketneodgovore, u knjizi daje i vrijedankronološki pregled dolaska izbjeglica napodručje općine Velika Kladuša. Prvo sudošli Srbi iz Hrvatske, potom Hrvati iMuslimani (Bošnjaci) iz Hrvatske, a zatimi najbrojniji Krupljani, Sanjani i Bišćani,te i sami Kladuščani (iz različitihdijelova općine Velika Kladuša). Neizostavnoje spomenuti, ono što Muhamedagićtek spminje, i činjenicu da je upravokroz kancelariju Crvenog križa u VelikojKladuši prošlo čak 450.000 obiteljskihporuka ili 3% na području čitave bivšeJugoslavije. “Muhamedagić je ovomknjigom dao poticaj i primjer za sličnepoduhvate, ne samo znanstvenicima i djelatnicimaCrvenog križa u čitavoj Bosni iHercegovini, nego i u ostalim jugoslavenskimrepublikama i pokrajinama koje suosjetile posljednji rat. Nažalost, nijesvugdje moguće izdavati takve vrijednemonografije budući da nisu svugdje vođenitako precizni podaci kao u VelikojKladuši. Taj precizan i samopožrtvovanrad možemo zahvaliti samo našem autoru”,zaključio je dr. sc. Filip Škiljan.Moralne vrline Krajišnika iprokletstvo krajiškog mentalitetaAutor Hajrudin Muhamedagić je napočetku izlaganja definirao geografskipojam Krajine. “Prava Krajina” premapoznatom hrvatskom povjesničaru RadoslavuLopašiću se odnosi na bližu okolinuBihaća i predjele u zavoju Une na lijevojobali rijeke. Dakle, Bihaćka krajina jeprostor u čiji sastav ulaze bihaćki, cazinskii krupski kotar, odnosno Bišćani, Kladuščani,Bužimljani, Krupljani i ostalikoji su vezani uz ovo područje. Kako sene bi dobila iskrivljena slika krajiškogmentaliteta, osobito je važno naglasiti činjenicuda je i cijela Bosna uvijek bilakrajište, tj. pojmovi kao što su krajište,granica, razmeđe, rt silnog Osmanskogcarstva, vododjelnica interesa velikih silai slično, često su u povijesti služili za bližeodređenje geografskog položaja Bosne iHercegovine. Specifičnost državopravnogi političkog položaja Bosne cijelo vrijemekoje je bila pod vlašću Osmanske carevine,proizilazila je iz njenog krajiškog karaktera.Neosporno je da mentalitet Krajišnikaima i stanovite specifičnosti, pa iautohtonosti, koje je iznjedrio geopolitičkii geostrategijski položaj Bihaćke krajinei višestoljetni život na nemirnoj međi,formiran, taložen i brušen za vrijeme vladavineOsmanske i Austro-ugarske carevineu ukupnom trajanju od 455 godina.“Po svom karakteru i jedna i drugavlast bile su okupatorske, odnosno izrabljivačko-porobljivačko-kolonizatorske.Prema tome, karakteristike mentalitetaKrajišnika je prouzrokovao, prije svega,sam način vladanja Bosnom navedenihcarevina putem raznih diskriminatorskih,ponižavajućih, nesnošljivih i nehumanihadministrativnih, vojnih, agrarnih, poreskih,pa i kulturnih reformi i zakona. Toje rezultiralo brojnim protestima, bunamai ustancima. Osim toga, postojala je ikontinuirana opasnost od izbijanja oružanihsukoba, što je značilo ugrožavanje iprijetnje biološkom opstanku, zbog čegasu se uobičajeni gospodarski posloviobavljali s puškom na leđima. Na formiranjekrajiškog mentaliteta utjecali su ijunački megdani, zatim aspiracije i pretenzijevelikih sila kroz povijest premaBihaćkoj krajini što je ukorijenilo strah istrepnju Krajišnika od fizičkog istrebljenja,potom stoljetna ekonomska zaostalost,uz koju može ići jedino borba za goliživot, i drugo”, rekao je Muhamedagić.Naglasio je da su mudrost, opreznost,osjećanje zajedništva, ponos i gostoljubivostizvorne moralne vrline stanovništvaBihaćke krajine. Pobrojane vrline uz hrabrost,pravednost i sabur (strpljenje) po intenzitetusvoga ispoljavanja prelaze u fenomen,ali i dalje ostaju u sferi vrlina, tj. nepoprimaju obilježja poroka. Najistaknutijinositelji navedenih karakteristika krajiškogmentaliteta su Nurija Pozderac, Hasan Miljković,Huska Miljković, Mujo Hrnjica, OdOrašca Tale, Zuhdija Žalić, Ibrahim Mržljak,Halil Hrnjica i vojvoda Matija Bakić.Muhamedagić je istaknuo da Krajišnike jošod Srednjeg vijeka prati težnja za samostalnošću,političkom, ekonomskom i drugomneovisnošću, što se odrazilo u nastanku iproglašenju tzv. Autonomne pokrajine ZapadnaBosna u novije doba.Na kraju obraćanja Muhamedagić seosvrnuo na prokletstvo krajiškog mentaliteta.“Vjerovali ili ne, prokletstvo krajiškogmentaliteta je upravo ono što je najvrijednijekod Krajišnika, a to su moralnevrline. Zato što su najhrabriji, najmudriji,najpravedniji, najponosniji, najgostoljubiviji,sa najjačim osjećajem zajedništva,naj... naj... naj... od svih drugih Bošnjaka,Krajišnike netko ili nešto kroz povijestkažnjava. Potvrda ovoj konstataciji je,prije svega, krajiški inat kojeg još nitkonije uspio objasniti. Ovo je najinteresantnija,a ujedno i najapsurdnija i najštetnijaosobina koja svoje 'žrtve' ima isključivomeđu Krajišnicima i jedino njih pogađa,dok prema drugima nema nikakvo 'dejstvo'.Ako nije pregruba ocjena, a vezanaje za inat, Krajišnici imaju najviše neprijateljaupravo među Krajišnicima. Akonije tako, zašto se desio međubošnjačkisukob na području Cazinske krajine1993.-1995., sa katastrofalnim posljedicama– više od 2.500 poginulih i nekolikostotina invalida, sa brojnim civilnim žrtvama?Zašto su se posljedice afere'Agrokomerc' tako drastično odrazile naživot Krajišnika? Zašto se baš na područjimaCazinske krajine desila buna 1950.godine i to sa reperkusijama koje su bilesvojstvene staljinističkim metodama kažnjavanja?Zašto je i da li je morao bitiubijen Huska Miljković, i to od svojih dugogodišnjihprijatelja i komšija? Zašto jeMuju Hrnjicu ubio njegov pobratim MehoKatarica, i još mnogo toga zašto? Akoje i od sudbine, previše je”, s brojnim pitanjimazaključio je svoje obraćanje HajrudinMuhamedagić. qIsmet Isaković