Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

DIJALOG CIVILIZACIJAglava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavusvoju; jer je sve jedno kao da je obrijana.Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže;ako li je ružno ženi strižati se ili brijatise, neka se pokriva. Ali muž da ne pokrivaglavu, jer je obličje i slava Božija; a žena jeslava muževlja. Jer nije muž od žene negožena od muža. Jer muž nije sazdan žene radinego žena muža radi.” (Korinćanima poslanicaprva 11: 3-9)U svojoj prvoj poslanici Timoteju Pavleje napisao: “Hoću dakle da molitve čine ljudina svakom mjestu, podižući svete rukebez gnjeva i premišljanja. Tako i žene u pristojnomodijelu, sa stidom i poštenjem daukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ilibiserom, ili haljinama skupocijenima, negodobrijem djelima kao što se pristoji ženamakoje se obećavaju pobožnosti. Žena na miruda se uči sa svakom pokornošću. Ali ženi nedopuštam da uči niti da vlada mužem, negoda bude mirna. Jer je Adam najprije sazdanpa onda Eva; i Adam se ne prevari, a ženaprevarivši se postade prestupnica. Ali će sespasti rađanjem djece, ako ostane u vjeri iljubavi i u svetinji s poštenjem.” (Timotejuposlanica prva 2:8-15)Neke kršćanske sekte, kao što su amisii menoniti, do današnjeg su dana zadržalepravilo pokrivanja žena. Razlog pokrivanjažena, prema njihovim crkvenimvodama, je u tome što: “pokrivanje glaveje znak potčinjenosti muškarcu i Bogu”,što je zapravo isto obrazloženje koje dajesveti Pavle u Novom zavjetu.Od vremena Efeškog koncila 431. n.e.karakteristična oprava u bizantijskom prikazuMarije iz Maphorionje je plava ilipurpurna pelerina, mahrama sa zlatnimobrubom, pri čemu su ramena, grudi i rukepokrivene, a mahrama pada na leđimasve do koljena. Od sredine 5. stoljeća sečuva autentični Marijin plašt kao relikvijau Blahernen crkvi u Konstantinopolju.Konstantinopolj je bio pokoren iopljačkan u križarskom ratu 1204. Kaoposljedica jedan dio plašta i ikona (Madonadella Grazie: prikazuje Mariju sa plaštomi dignutim rukama) iz Blahernencrkve završavaju u San Marcu u Veneciji.Otprilike u isto vrijeme u 13. stoljeću javljase, i širi, specijalna forma prikazivanjaMadone kao “Madone u zaštitničkomplaštu”, prvo u moliteljskim i laičkim redovima,a potom se širi na čitavu Europu.Osobito za vrijeme kuge u 14. stoljećuovaj način predstavljanja Madone, podčijim plaštom različiti ljudi nalaze zaštitu,postaje jako popularan. Ovaj prikaz nenalazimo samo na molitvenim prikazimau obliku skulpture ili slike, neko kao zaštitniznak na pečatima i zastavama.Veo ostaje konstitutivni element prikazaMarije, kao što prikazuje slika AlberechtaDürersa “Marija sa djetetom koje držikomadić kruške” (1512 KHM), na kojoj sevidi kako preko plavog plašta sa glave padaprovidni veo. Slika Madone na MonteS. Giulano na Siciliji (= Eryx, pučka svetinja,Venus erycina) je prekrivena sa sedavela, koji se skidaju samo 15. kolovoza(Gospa) za vrijeme proslave i procesije.Kultura odijevanja u islamu ipokrivanje žene u islamuKao što sve religije imaju neki kodeks oodijevanju tako i islam veoma konkretnodefinira propise u vezi sa odijevanjem. Odijevanjeima dvije svrhe: da pokrije tijelo ida uljepša izgled. Mnogo je kur'anskih i hadiskihtekstova koji idu u prilog navedenetvrdnje.“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjećukoja će pokrivati stidna mjesta vaša, a iraskošna odijela, ali odjeća bogobojaznosti,to je ono najbolje.” (El-E'araf, 26). “O sinoviAdemovi, neka vas nikako ne zavede šejtankao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo,skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidnamjesta njihova pokazao.” (El-E'araf, 27).U ova dva kur'anska stavka Uzvišeni upozoravana golotinju i zapuštanje izgleda kaoznakove povođenja za šejtanom.Islam nije propisao ljudima posebnuvrstu odjeće koju trebaju nositi, ali je ustanovioodgovarajuće principe i načela etičkogi društvenog karaktera. Da bi odjećabila prihvatljiva sa islamskog stanovištamora ispunjavati sljedeće uvjete: da kodžena pokriva cijelo tijelo izuzev lica, šakai nogu do članaka, a kod muškaraca najmanjeod pojasa do iznad koljena, da odjećanije providna i prozirna, da ne bude takotijesna da ocrtava pojedine dijelove tijela iističe izazovna mjesta, da žene ne oblačeodjeću karakterističnu za muškarce nimuškarci specifično žensku odjeću, da nebude odjeća koja je karakteristična za pripadnikenekih drugih vjerskih skupina izajednica i da ne bude odjeća koju običnonose nadmene, uobražene i ohole osobe.Na više mjesta Kur'an govori o pokrivanjutijela žena i zahtijeva prikladnoodijevanje: “O Vjerovjesniče, reci ženamasvojim, i kćerima svojim, i ženamavjernika neka spuste haljine svoje niza se.Tako će se najlakše prepoznati, pa nećenapastvovane biti…" (El-Ahzab 59).“A reci vjernicama neka obore pogledesvoje i neka vode brigu o stidnim mjestimasvojim; i neka ne dozvole da se od ukrasanjihovih vidi išta, osim onoga što je ionakospoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudisvoje; neka ukrase svoje ne pokazujudrugima, to mogu samo muževima svojim,ili očevima svojim, ili očevima muževasvojih, ili sinovima svojim, ili sinovimamuževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovimabraće svoje, ili sinovima sestara svojih,ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim,ili muškarcima kojima nisu potrebnežene, ili djeci koja još ne znaju koja sustidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogamasvojim da bi se čuo zveket nakita njihovakoji pokrivaju…" (An-Nur 31).Slažu se bez iznimke svi komentatoriKur’ana da se pod “spuštanjem haljina nizase” u prvom ajetu podrazumijeva pokrivanjevjernica kao što se slažu da se pod“ženinim ukrasima” u drugom ajetu izmeđuostalog podrazumijeva i čitavo ženinotijelo osim lica i šaka. Muhammed a.s. jeosobno pojasnio poruku ovih ajeta riječima:“Kada žena dostigne stepen punoljetnostine smije se ništa vidjeti od njenog tijelaosim lica i šaka.” (Ebu Davud).Prenosi se da je Esma, kćerka Ebu Bekrajednom ušla kod poslanika da obiđe svojusestru, poslanikovu ženu. Imala je na sebitanku i providnu odjeću. Kada ju je poslanikspazio okrenuo se od nje i kazao: “O Esma,kada žena postane punoljetna na smije se ništavidjeti od njenog tijela osim ovog i ovog(pokazao je na lice i šake).” (Ebu Davud).Prema tome, glavna svrha pokrivanjažene u islamu je zaštita. Pokrivanje ženeu islamu, za razliku od pokrivanja žene ukršćanskoj tradiciji, nije simbol muškogautoriteta nad ženom niti je simbol ženskepotčinjenosti muškarcu. Pokrivanježene u islamu, za razliku od vela u judaističkojtradiciji, nije znak bogatstva i potrebeza izdvajanjem udatih žena plemenitaroda. Pokrivanje žene u islamu ilihidžab je propis koji ima za cilj da ženineukrase poštedi pogleda drugih te uskraćivanjeprava na njenu ljepotu svima. q83JOURNAL