INTERVJUPredsjednik Ivo Josipović za “Preporodov <strong>Journal</strong>” govori o istupu u Parlamentarnoj skupštini BiH, posjetuAhmićima i Križančevu selu, hrvatskoj vanjskoj politici, dobu pune slobode i demokracije, Bošnjacima i drugimnacionalnim manjinama...Povećati duh solidarnosti u društvuPosljednji su predsjednički izbori pokazali da svrstavanje vjerskih zajednica i ne daje neke osobite rezultate. Vjernicicrkvu ipak primarno prihvaćaju kroz vjeru i njeno prakticiranje, manje kroz politiku.Razgovarao: Faris Nanić42JOURNALVaša je izjava pred oba doma Parlamenatrneskupštine BiH o žaljenju zboghrvatske politike u devedesetima koja jedoprinijela podjelama koje su i danasaktualne izazvala različite interpretacijei komentare, od pretjeranih odobravanjau smislu kvalifikacije izjave kao isprike,do neutemeljenih napada da ste time izmijenilikarakter Domovinskog rata.Možete li nam dati svoju interpretaciju?Cijeli je moj govor usmjeren premapoticanju politike mira i suradnje izmeđuHrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i ucijeloj regiji. Moj govor nije usmjeren niprotiv koga, on nije svađalački. Da bi senaši odnosi usmjerili prema budućnosti,svi mi se moramo jasno odrediti premaprošlosti – ne zato da bismo u njoj živjeli,nego da bismo izvukli pouke i mogli izasebe ostaviti razdoblje u kojem je bilo nasilja,u kojem su mnogima počinjene nepravde,u kojima je bilo političkog ekstremizma.To očekujemo od drugih, i to smospremni učiniti kad se radi o hrvatskojstrani. Ja sam u Sarajevu, također, govorioo budućnosti. Najbolja budućnost za svezemlje u regiji jest u njihovom pridruživanjuEuropskoj Uniji. To nije moguće akoiza sebe vučemo “repove” iz ranijih razdoblja.Htio bih da demokratska i stabilnaBosna i Hercegovina, kao domovina svihnjenih jednakopravnih naroda, što prije zakoračitim putem. U tome će joj RepublikaHrvatska biti snažan saveznik i prijatelj.Što očekujete kao krajnji rezultat oveizjave, kakvu vrstu procesa?Siguran sam da je moj sarajevski govoru najvećem dijelu javnosti u Hrvatskoj,kao i u Bosni i Hercegovini i drugdjeprihvaćen kao doprinos suradnji i miru.Očekujem da se nove pozitivne okolnostiiskoriste da bi se Bosna i Hercegovinadodatno stabilizirala, te da bi seohrabrile one reforme koje su nužne ujednom tako složenom društvu, naročitoProf. dr. Ivo Josipović, predsjednik RHu onome koje želi što prije biti dio šireeuropske zajednice naroda i država. O karakterureformi i unutrašnjih procesa uBosni i Hercegovini najbolje je ostavitida odluče njeni građani i narodi.Što za izjavu i odavanje poštovanja uAhmićima i Križančevu selu znači podrškaTihomira Blaškića? Jeste li ju očekivali?Blaškić je oslobođen za zločin uAhmićima. Podrška pomirenju od straneonih koji su sudjelovali u ratu i neprijateljstvimadobar je znak.Kako tumačite napade iz vladajućestranke na izjavu?Živimo u pluralističkoj i demokratskojzemlji, u kojoj nije uvijek nužno dase baš o svemu slažemo, i ja ne vidim daje to neki veći problem. Štoviše, to jenužna karakteristika slobodnog društva –da postoji pluralizam, a ne da svi moramomisliti isto. Moramo se naučiti na to da iu vanjskoj politici postoje određene razlike,i da se nakon izbora uvijek događaodređeno novo nijansiranje i u vanjskojpolitici. To ne znači da je netko više ilimanje zainteresiran za mir ili da je veći ilimanji domoljub. Mogu se samo nadati dasu i u vladajućoj stranci spremni na pomirenjei prepoznavanje i pogrešaka s hrvatskestrane.Bilo je špekulacija i da ste izjavu iposjetu Ahmićima i Križančevu selu koordiniralis predstavnicima nekih zemalja,zbog čega su Vam odmah izrazilipodršku?To su, kao što ste rekli, spekulacije –bez ikakvog utemeljenja u stvarnosti.Ipak, londonski “Guardian” je u komentaruiznio određeno razočaranje vašimobranaškim stavom po povratku uHrvatsku? Jeste li se branili ili ste naprostodali vjerodostojno tumačenje vlastiteizjave?Žao mi je ako su neki razočarani, noza to nema razloga. Točno sam ponovioriječi koje sam izgovorio u Skupštini.Važno je da ogromna većina ljudi u BiH iHrvatskoj nije razočarana, dapače, da podržavariječi koje sam izgovorio.Aktivna vanjska politikaUputili ste poziv na dogovor tri narodau BiH. Imate li Vi ili Republika Hrvatskakakav konkretan plan za takavdogovor koji se ne ograničava samo naustavne promjene?O budućnosti Bosne i Hercegovinemora se odlučivati u njoj, a ne izvan nje.Mi potičemo sve, a naročito Hrvate u Bosnii Hercegovini, da se u razgovoru sdrugim narodima te zemlje izbore za jednakopravnost.Mi ostali moramo djelovatikonstruktivno, ali je konačna odgovornostna narodima Bosne i Hercegovine injenim građanima. Ali, pomoći u dogovorimasvakako želim!
INTERVJUZašto ste u Sarajevo otputovali nakonBruxellesa, Ljubljane, ali i Beča?Austrija nam nije susjedna zemlja. Je livaš itinerer nastupnih posjeta road maphrvatske vanjske politike?Ne bih pridavao neki poseban značajčinjenici da sam otišao u ovu ili onu zemljuprije posjete nekoj drugoj. Neke odtih posjeta dogovorene su ranije, tako daje bilo primjereno i otići u te zemlje prijenego u druge. Ne bih iz toga izvlačio nekeveće zaključke. Redosljed je nekada ovisionaprosto i o tehničkim aspektima idostupnosti pojedinih nacionalnih lidera.Treba li se i u kojoj mjeri vanjska politikamijenjati u promijenjenim uvjetimasvjetskih odnosa, naročito ekonomskih?Pažljivo ćemo pratiti trendove u međunarodnojpolitici, kao i u gospodarskim odnosima,te ćemo, naravno, kad je potrebnousmjeravati našu politiku prema onome štose događa u svijetu. No, hrvatska vanjskapolitika neće biti samo reaktivna, niti samopasivna. Kao što se moglo vidjeti već izmojih prvih vanjskopolitičkih poteza, miželimo inicirati događaje u regiji, a ne samopasivno čekati da to netko drugi učini. Prematome, kad se radi o regionalnim odnosima,Hrvatska će biti pouzdan partner svimaonima koji žele mir i suradnju. Kad uđemou Europsku Uniju, vodit ćemo aktivnu politikuu onim područjima u kojima možemodati najveći doprinos.Što je s najavama poboljšanja bilateralnihodnosa s nekim zemljama članicamaG20 ili Perzijskog zaljeva? Veleposlanstvou Kataru ili UAE?Naš se interes za svijet ne ograničavasamo na zemlje regije ili Europske Unije,iako su to doista prioriteti. Ja sam, evo,posjetio Rusiju, pa potom Kinu, upravoda bih naglasio da Hrvatska želi i daljebiti prisutna i aktivna u globalnoj politici– naravno, primjereno njenim mogućnostima.Posebno smo zainteresirani za gospodarskiaspekt međunarodnih odnosa,pa ne isključujem mogućnost formiranjanovih veleposlanstava – u zemljama kojeste spomenuli ili drugima.Hoćemo li se naći u fazi preispitivanjanekih naših neupitnih istina o pridruživanjuEU ili sudjelovanju u NATOoperacijama, s obzirom na sve vidljivijepromjene strateških odnosa u svijetu ičinjenici da EU nije ono što se činila?Što ako ne prođe referendum o pristupanjuEU, iako je do toga još dalek put?Pristupanje Europskoj Uniji ostajeprioritetom hrvatske vanjske politike, i odtoga se neće odustati. Bez obzira na krize,EU se ipak pokazao najboljim rješenjem,i to naročito za zemlje koje su i same usvojoj prošlosti imale gorka iskustva s nedemokratskimporecima, unutrašnjim podjelamakoje su ponekad dovodile do sukoba,ili sa sporim gospodarskim razvojem.Ne treba zaboraviti, naime, da sumnoge europske zemlje prolazile krozneke od ovih velikih problema, i da jeprema tome njihovo iskustvo i nama važno.Nije hrvatsko iskustvo toliko različito,iako se to ponekad nama čini. Siguransam da najveći dio hrvatske javnosti imaželju da zemlja uđe u Europsku Uniju, iakone potcjenjujem povremene “izlete” ueuroskepticizam. No, to se, također, događai drugdje u Europi – ponekad je Unijapopularnija, a ponekad manje popularna.Većina, ipak, želi biti dio europskezajednice naroda.Potpisom bilateralnog sporazuma,stekli su se uvjeti za međusobna izručenjapravomoćno osuđenih bjegunacakoji su se koristili dvojnim državljanstvomda izbjegnu služenje kazne. Kakvaje sada sudbina Glavaša iz Hrvatskei Jelavića iz BiH – izručenje ili služenjekazne u državi trenutnog prebivališta?Ne bih se htio s mjesta na kojem samsada uplitati u pojedinačne slučajeve. Političkigledano, važne su dvije stvari – utom i svakom drugom slučaju. Prvo, daoni koji su pravomoćno osuđeni ne mogunaći utočište pred pravdom time što ćekoristiti nesmotreno napisane zakone ilinedostatak komunikacije i suradnje između,inače po svemu, prijateljskih zemalja.Drugo, da se poštuju odluke pravosuđa ida u tom smislu nema iznimaka.Što je napokon s jednim od glavnihkamena smutnje u odnosima BiH-Hrvatska– Sporazumom o luci Ploče i prolazukroz Neum? Postoje neka razmišljanjada se Sporazum o Luci Ploče kojipodrazumijeva zajedničko upravljanjeLukom koči s hrvatske strane zbog zaštiteprivatnih interesa u Dubrovačko-neretvanskojžupaniji i Hercegovačko-neretvanskomkantonu u BiH?To su otvorena pitanja o kojima trebaotvoreno i razgovarati. Treba respektiratisve legitimne interese, uključivši i onenaših susjeda. Ali, rješenja ne smiju ići naštetu Hrvatske, posebno kada je riječ oodlukama koje se odnose na hrvatski teritorij.Naravno, isto treba prihvatiti i priznatii našim susjedima, Bosni i Hercegovini,kada je riječ o njenom teritoriju.Uvjeren sam da će se naći zadovoljavajućarješenja za obje države.Dijelite li zabrinutost Katoličke crkveu BiH o novom valu iseljavanja Hrvataiz BiH, po procjeni oko 200.000 nakonodluke hrvatske Vlade o izmjenama zakonao prebivalištu, i ostalih zakona kojireguliraju uživanje socijalnih prava izhrvatskog proračuna u vezi s prebivalištemna teritoriju RH?U Vašem pitanju postoje dva aspekta.Prvo, ja dijelim zabrinutost za sudbinusvih koji se moraju iseliti, a to ne žele,dakle u tom smislu i za sudbinu onih Hrvataiz Bosne i Hercegovine koji se nalazepod takvim pritiskom. O tome samgovorio otvoreno i jasno u Sarajevu, a porukanije bila usmjerena samo prema Sarajevu,nego prema svima u Bosni i Hercegovini– i izvan nje. Ja želim opstanakhrvatskog naroda u BiH, i učinit ću svešto mogu da nitko – nijedan čovjek, nijednagrupa, nijedan narod – ne bude diskriminiranili na bilo koji način ugrožen,pa da zbog toga mora napustiti svoj dom.Drugi se aspekt odnosi na pitanja prebivalištai time povezana prava. Hrvatskamora na bolji način riješiti to pitanje, jerse ono neće otvoriti samo u vezi s Hrvatimaiz Bosne i Hercegovine, nego će seuskoro pojaviti i kao pitanje imigracijeopćenito. Imigracija će se povećati kaduđemo u EU. Mislim da u tom smislu trebaslijediti europske standarde i načela.Novo doba istinske slobodeNajavili ste novo doba i novi početakza Hrvatsku. Što to znači i kakva je tuuloga nacionalnih manjina, posebnoonih s čijim matičnim državama Hrvatskagraniči?Uz ostalo, novo doba znači doba istinskeslobode i pluralizma, u kojem će bitimoguće iskazati sve razlike koje postojeu hrvatskom društvu, i to bez straha odposljedica. Moramo biti slobodni govoritisve što mislimo, i sposobni prihvatiti ones kojima se ne slažemo, ili koji su od nasrazličiti, kao nama ravne. Nitko ne smijeimati veća ili manja prava zato što pripadaovoj ili onoj kulturi, i njeguje svojidentitet. U svom inauguracijskom govoru,podsjetio sam ljude da je ovo njihovazemlja, da u njoj ne smiju živjeti u strahu,nego moraju biti slobodni. Razni su uzrocistraha i bojazni – neki su povezani sastrahom od gubitka radnog mjesta, drugisa strahom od slobodnog izražavanja iliorganiziranja u okviru civilnog društva,treći su strahovi namjerno proizvedeni43JOURNAL