Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

PRIČE IZ BOSNEZulfikar Zuko Džumhur, čovjek s kojim je bilo ljepše šutjeti nego s mnogima razgovaratiBosanko-hercegovački genijejednostavnostiAvdo HuseinovićJedan je Zuko. Neprevaziđen. Reći ćevam to mnogi Bosanci i Hercegovci, abogami i oni iz regiona, koji su upamtiliovog genija jednostavnosti. Mnogi pokušavajudanas raditi nešto slično, ali nikadnitko kao rahmetli Zulfikar ZukoDžumhur, putopisac, slikar, scenarista ikarikaturista.Rođen je u Konjicu 24. septembra1920. godine, a potiče iz stare ugledneulemanske porodice. Babo Abduaselamje radio kao imam u Beogradu u Bajraklidžamiji, tako da je Zuko u ovaj grad odnešenu naramku sa dva mjeseca života.Zuko je odrastao na Dorćolu, starom dijeluBeograda. Sin muftije i hafiza išao jevjerovali ili ne, u njemačko protestantskoobdanište. Igrao se u dvorištu ispred jevrejskesinagoge. Na priredbama u školikočoperio se u bosanskoj muslimanskojnošnji, koju mu je poslao daidža iz Sarajeva.Kroz kuću njegovih roditelja defiliralisu sve sami velikani toga vremena, odpolitičara, pisaca do vjerskih velikodostojnika.Tek što se zamomčio, Zuki ćeumrijeti otac. Daidža ga nakon toga dovodiu Sarajevo da bi Zuko lakše prebrodiogubitak oca. Tako se nižu Zukini momačkidani i Sarajevo mu ulazi pod kožu.Prvu izložbu slika imao je baš u šeheru naMiljacki. Objavio je više od 10.000 karikatura.Napisao je scenarije za više kratkihi tri za igrane filmove. On je, naime,napisao scenarije za dva filma koja redovitobivaju uvrštena u liste najboljih bosansko-hercegovačkihfilmova svih vremena:“Horoskop” i “Miris dunja”. Uradioje 35 scenografija za pozorište, a posljednjihdeset godina života radio je nasarajevskoj televiziji kao pisac scenarija ivoditelj serija emisije “Hodoljublje”. Uliceširom tadašnje Jugoslavije su bile ispunjenerijetkim prolaznicima u terminuemitovanja Zukinog “Hodoljublja”.S pojavom Zuke Džumhura ovdašnjaće putopisna književnost dobiti jedinstvenogautora, modernog i autentičnog, piscakoji je i dan-danas, kad je o putopisimaZuko Džumhurriječ, neprevaziđen. Bio je jaran s mnogimvelikanima, a posebno se pamte njegovadruženja s nobelovcem Ivom Andrićem.Rijetki su oni kojima je Andrić pisaopredgovor za knjige, a Zuki je to zaknjigu “Nekrolog jednoj čaršiji”, napisaoza svega dvadesetak minuta. Sam predsjednikSFRJ Josip Broz Tito se vrlo radodružio sa Zukom. Zuko se s Titom čestošalio. Sa suprugom Vezirom bio je jednomprilikom na večeri s Titom i JovankomBroz. “Znate li Vi, druže Tito, šta jerekla moja majka Vasvija kad ste se Vioženili?”, pitao je Zuko Tita. Tito je, naravno,kazao da ne zna. “Neka u ovoj državiima neko stariji i od Tita!”, rekao jeZuko, a maršal se glasno nasmijao.“Nisam ni nesavremen, ni nemoderan,pokušavam i uspijevam da volim vrijeme iadete u kojima trajem i duram, i koje je ijedino moje vrijeme, moji trenuci, mojidani, moje godine i moj dragi vakat”, rekaoje jednom Zuko Džumhur, kome jecijeli svijet bila domovina, a sav ljudskirod njegova porodica. Govorio je polahko,svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikomobjašnjavao i najsloženije pojmove izsvijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije,društva i politike. Džumhur je biomajstor sekvence, "kadra”, detalja. Zukoje bio putujuća katedra duhovnosti i duhovitosti,vješti »žongler riječima«. Negdjeje neko, duhovito, rekao da je i Zukin ”hodbio svojevrsni umjetnički pravac”.“Stare turske hanove po drumovima zamijenilesu automobilske stanice na autostradama.Romantičnih drumskih razbojnika,koji su nekada napadali usamljene putnikei karavane, više nema. Zamijenile su ihvelike međunarodne kompanije koje napadajučitave narode. Hajdučija se polako sacarskih džada preselila u međunarodnu politiku”,priča Zuko na jednom od svojihbezbrojnih hrvanja sa drumovima.“Pojavio bi se iznenada, nasmijan, usvojim farmerkama i ogrnut šetlanddžemperom, sa kratko podšišanom bradom,pa se svima činilo kao da im je staripoznanik ili daidža ili amidža. A onda binestajao u neki samo njemu znani svijet.Tako su Zuku slikara, karikaturistu, pisca,slikopisca i hodoljubca svi svojatali, aon je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven.Kod njega sam učio 'visoku školumarifetluka' dugi niz godina”, zapisao jerežiser Mirza Idrizović.73JOURNAL