Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

UVODNIKUvodna riječŠto radi Šemso Tanković?Odavno ništa nismo pisali o Šemsi Tankoviću, predsjednikuSDA Hrvatske i saborskom zastupniku pet ex-jugoslavenskih nacionalnihmanjina. Nakon kritičkih napisa u “Journalu” i brojnihsukoba, naročito tokom 2008. godine, željeli smo bošnjačkom sabornikudati vrijeme i šansu da realizira postizborni Sporazum omeđusobnom razumijevanju i suradnji, koji je potpisao s bivšimpremijerom Ivom Sanaderom. Iako nedorečen i manjkav, taj jeugovor s vladajućom strankom trebao biti kakva-takva političkanit vodilja koja će Tankovića usmjeravati u drugom saborskommandatu. Dvije i pol godine nakon potpisivanja sporazuma jasnoje da će se od popisanog spiska želja realizirati samo povratakBošnjaka i Slovenaca u preambulu Ustava RH. Pitanje je da li bii do toga došlo da se ustavni tekst nije morao mijenjati zbog završetkapristupnih pregovora vezanih uz ulazak Hrvatske u Europskuuniju. Politička vrijednost dugočekivanog povratka u izvorišneosnove Ustava, iz kojih smo izbačeni 1997. godine u vrijemeTuđmanovog autokratskog režima, pomalo je umanjena činjenicomda će se u Ustav uvrstiti sve nacionalne manjine koje žive uHrvatskoj. Time je, bez stvarnog pravnog objašnjenja, završenapolitička priča o autohtonim i neautohtonim nacionalnim manjinama,koja nas je zaokupljala više od jednog desetljeća.Razlog neobjavljivanja tekstova o (ne)radu Tankovića je i određenaravnodušnost na politička zbivanja oko nas, prije svega zbogrealno utemeljene svijesti o nemogućnosti značajnijih pomaka. Političkitemelji za značajniji politički iskorak su loši. Sporazum s HDZomje potpisan u pogrešno vrijeme za Bošnjake (idealno za tadašnjegpremijera Sanadera), a njegova politička težina je znatno umanjenačinjenicom jer je bio izvan sporazuma koji su potpisali ostali zastupnicinacionalnih manjina. Manjkavost i nedorečenost se pokušalaspasiti s nekakvom naknadnom pameti u vidu zajedničke radne skupine,koja je trebala donijeti konkretne zaključake u pogledu potrebnihradnji radi trajnog reguliranja položaja Bošnjaka u RH. “Zadatakje zajedničke radne skupine da u roku od 180 dana od dana osnivanjasačini tekst svih potrebnih izmjena zakonskih propisa, u skladu saUstavom i drugim pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske”,piše u Sporazumu o međusobnom razumijevanju i suradnji.Koliko je poznato redakciji “Preporodovog Journala”, zajedničkaradna skupina nije osnovana do dana današnjega, a shodno tome,nije niti sačinjen tekst promjena zakonskih propisa.Ne može se reći da u prethodnom periodu nije bilo zanimljivihdogađanja oko Tankovića, naročito vezano uz njegovo djelovanje umanjinskom korpusu. Treba se prisjetiti tih događaja jer su bitni zarazumijevanje daljnjih postupka bošnjačkog saborskog zastupnika, ai moraju se zabilježiti zbog budućih generacija. Mnogi su bili iznenađeniodlukom manjinskih saborskih zastupnika kada su Šemsu Tankovića,nakon svih ružnih postizbornih događanja, izabrali za predsjednikaKluba zastupnika nacionalnih manjina. Međutim, Tankovićse nije mogao dugo zadržati na poziciji prvog manjinca, što nas nimalone čudi. Pokazalo se da ne može funkcionirati na zadovoljavajućinačin u tako zahtjevnom političkom okruženju. Početkom srpnjaprošle godine podnio je ostavku na funkciju predsjednika Kluba zastupnikanacionalnih manjina, uz zanimljiv izbor riječi: “Podnio samostavku zbog bjesomučne kampanje koju protiv mene vode Furio Radini njegovi kompanjoni.” U izjavi za tisak je ustvrdio da Radin svojimdjelovanjem nanosi štetu i bošnjačkoj nacionalnoj manjini, tenajavio da će stranačkim tijelima SDAH predložiti svoje povlačenjeiz Sabora i politike. Furio Radin, zastupnik talijanske manjine je tadaopovrgnuo Tankovićeve tvrdnje i istaknuo da su u Klubu zastupnikanacionalnih manjina bili nezadovoljni, jer je Tanković često istupao uime Kluba bez prethodnih konzultacija s kolegama. Rekao je i kakorazdor u Klubu nije skrivilo to što je Tanković najavio bezrezervnupodršku imenovanju Jadranke Kosor za novu premijerku, dok su Radin,zastupnica češke i tri zastupnika srpske nacionalne manjine zatražilida se u međuvremenu revidiraju koalicijski sporazumi koje su napočetku mandata sklopili s mandatarom Ivom Sanaderom. Nakon toga,Tanković se približio Đurđi Adlešić i zauzeo upražnjeno mjestozastupnika Silvana Hrelje, predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika,koji je zbog antirecesijskih mjera Vlade RH napusti vladajućukoaliciju i Klub HSLS-a u Hrvatskom saboru. Tako je formiran saborskiklub HSLS-SDAH. Kao što je rečeno, Tanković je najavioodlazak iz politike i tada je obavio preliminaran razgovor s NedžadomHodžićem, predsjednikom BDSH, drugoplasiranim na manjinskojlisti na prethodnim parlamentarnim izborima. Od najavljenogodlaska nije bilo ništa jer stranačka tijela SDAH nisu dala zeleno svjetlo,što se moglo i očekivati. Međutim, ljudi bi trebali znati kada jevrijeme časnog odlaska s javnih, a posebice političkih funkcija. Izgledada to Tanković polako počinje shvaćati – istina prekasno, nakonšto je svojim lošim političkim potezima praktično upropastio dva saborskamandata. Njegovo djelovanje je postalo kočnica daljnjem razvojui prosperitetu bošnjačke nacionalne manjine u RH, prvenstvenozbog nerazvijene kulture komuniciranja, naročito među Bošnjacima.Zanimljivu političku epizodu Tanković je imao i s nikad prežaljenimSABAH-om, odnosno njegovim čelnicima Mehmedom Džekićemi Hamdijom Malićem. U jednom pismu sredstvima javnog priopćavanjapočetkom 2009. godine jasno i decidirano je napisao da je“SDA Hrvatske bio i ostao glavni utemeljitelj Sabora bošnjačkih asocijacijaHrvatske”, te da je najveća greška u njegovom dosadašnjempolitičkom radu predlaganje predsjedništvu stranke Mehmeda Džekićaza predsjednika novoosnovanog SABAH-a. Kao posljedica tadašnjepolemike u “Glasu Istre” između Tankovića i Džekića o političkoji kulturnoj organiziranosti Bošnjaka, proizašla je tužba čelnikaSABAH-a protiv bošnjačkog sabornika, pri čemu su tražili i skidanjenjegovog zastupničkog imuniteta. Džekić i Malić su Tankovića tužiliza uvredu i klevetu jer im je predbacio intelektualnu sakatost, uvođenjedestrukcije među Bošnjake, spriječavanje uvođenja bosanskogjezika kao izbornog predmeta u labinske škole te pokušaja stjecanjamaterijalne koristi na Bošnjacima. Nedavno je Hrvatski sabor odbioskinuti Tankovićev zastupnički imunitet, čime je i određen ishodsudskog ročišta zakazanog za 13. travnja 2010. na Općinskom suduu Puli. Rasprava je odgođena do raspuštanja sadašnjeg saziva Sabora,dakle do kraja 2011. godine.Nakon ostavke na mjesto predsjednika Kluba zastupnika nacionalnihmanjina, najave početka sudskog procesa i rasprave o zastupničkomimunitetu, Tanković je nedavno u Gunji dobio dosada najteži udarac. Doživio da mu zvižde članovi vlastite stranke,javno cijepaju partijske knjižice i nazivaju izdajnikom. O razlozimarasula u SDA-ovom ogranku u Gunji, nekadašnjem stranačkombastionu, te Tankovićevoj TV-najavi odlaska iz politike(i pisanju memoara) više u nekom od sljedećih “Journala”. qIsmet Isaković3JOURNAL