Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Teorija katarze i Sem Pekinpo<br />
123<br />
Mnogima Pekinpoov rad na filmu predstavlja pohvalu<br />
nasilju. Filmovi Divlja horda, Ostermanov vikend i Psi od slame<br />
su ultranasilni filmovi zbog kojih su mu neki kritičari zamerili<br />
da je neofašista koji veliča muško nasilje. Ovi filmovi naglašavaju<br />
primitivnu komponentu ljudskog ponašanja i prikazuju čovekovo<br />
instinktivno reagovanje nasiljem. Ipak, Pekinpo nije snimao nasilje<br />
zbog nasilja, već je njime hteo da se obrati publici. Da bi bilo jasnije<br />
nasilje njegovih filmova, treba razmotriti njegove poglede na svet.<br />
Osim nasilnog istorijskog perioda u kojem njegovi filmovi nastaju,<br />
Pekinpo je bio pod uticajima antropologa Roberta Ardreja (Robert<br />
Ardrey), tada veoma popularnog u široj javnosti. Ardrej je u svojim<br />
knjigama naglašavao da većina čovekovog ponašanja zavisi od<br />
instinktivnih impulsa. Prema njemu, evoluciona prošlost iz koje<br />
je čovek nasledio životinjsku agresivnost, više utiče na ljude, nego<br />
savremena kultura i simbolička medijacija. Mi se danas ponašamo<br />
nasilno zbog evolucione prošlosti, a ne zbog kulturne sadašnjosti,<br />
tvrdio je on (14). Ovo je jedna vrsta psihologističke teze kojom se<br />
zastupa stanovište po kom je agresija urođena svim živim bićima.<br />
Iz ovakvih stavova logično proizilazi Pekinpoovo i Ardrejevo<br />
verovanje da je nasilje neizbežan oblik ponašanja u svim ljudskim<br />
društvima. Oni su, kao i Frojd, celokupan razvoj civilizacije<br />
sagledali kroz sublimaciju nasilja. Tokom istorijskog razvoja,<br />
kultura je morala da reguliše čovekovu urođenu agresivnost.<br />
Pekinpo, pod uticajem Ardreja, tokom jednog intervjua na<br />
radiju, nakon snimanja filma Gvozdeni krst, izjavljuje: „Agresija<br />
je urođena čoveku. Bez nje on nikad ne bi preživeo. Forma koju je<br />
poprimila je ono zbog čega smo mi zabrinuti danas” (Pekinpo u<br />
Prince, 1999: 108).<br />
Pekinpo je bio veoma jasan oko toga kako bi umetnička<br />
reprezentacija nasilja trebala da funkcioniše. On je pravdao<br />
eksplicitnost filmskog nasilja, zato što je verovao da ono može da<br />
izazove efekat katarze kod publike. Jednom prilikom izjavljuje: