You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ponavlja. Kada je prikazano ubistvo američkog predsednika<br />
Kenedija u nekom filmu (od mnogih koji uključuju ovo ubistvo),<br />
ono se realno desilo. Sa druge strane, da se nasilna smrt Kenedija<br />
nije desila, dok je bio na funkciji predsednika, ona ne bi bila ni<br />
prikazana na filmu. Kada filmski reditelji koriste životinje koje<br />
tokom filma stradaju, oni ih obično nalaze već mrtve. Međutim,<br />
ovo nije uvek slučaj. U Žan Renoarovoj (Jean Renoir) sceni<br />
lova u filmu Pravila igre/The Rules of the Game (1950) zečevi su<br />
ubijani tokom snimanja. <strong>Ovde</strong> nasilje nije simulirano, nego se<br />
realno odigralo. Dejvid Kronenberg (David Cronenberg) je u<br />
jednom intervjuu izjavio da je jedna glumica, koja nije mogla<br />
da zaplače pred kamerom, tražila od njega da je šamara. On je<br />
to i uradio, ona je plakala, a scena je snimljena. Tokom snimanja<br />
uvodne scene za film Divlja horda jedna žena je pala ispod konja i<br />
doživela je stvarne povrede. Kamerman je ovaj momenat uhvatio<br />
i snimio, a reditelj Sem Pekinpo je to zadržao u filmu. Tokom<br />
snimanja istog filma, glumci su često bili izloženi opasnostima<br />
od povreda. Ovo se konačno desilo pri snimanju scene rušenja<br />
mosta, u kojoj se most, sa glumcima na njemu, diže u vazduh<br />
dinamitom. U ovom smislu, u nekim slučajevima veoma je teško<br />
podvući razliku između fikcije i stvarnosti kod filma kao medija.<br />
Ipak, gotovo svo nasilje na bioskopskom platnu je fikcija i nije se<br />
realno desilo. Pogotovo ako je o ljudima reč. Međutim, kao što je<br />
rečeno, uvek postoje izuzeci.<br />
Dakle, odnos filmske umetnosti i stvarnosti nije takav<br />
da film prosto odražava stvarnost. Film kao umetnost i fikcija<br />
produbljuje naše iskustvo pomoću slika koje nam omogućuju da<br />
stvarnost sagledamo na nov način. Filmsko predstavljanje nasilja<br />
ili nekog drugog problema nije samo pasivno preslikavanje<br />
stvarnosti. Reditelj nas usmerava da se vlastitim vizuelnim<br />
iskustvom pozabavimo na određen način. Kada je Pekinpo snimio<br />
Divlju hordu u vestern žanru, on je u stvari pričao o tadašnjem<br />
ratu u Vijetnamu. Kjubrik je snimio Paklenu pomorandžu u<br />
bliskoj budućnosti, problematizujući stvarnost 1971. godine. O<br />
sadašnjosti reditelji ne govori neposredno i direktno, već jednim<br />
32