Untitled - TreÄi Trg
Untitled - TreÄi Trg
Untitled - TreÄi Trg
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Radila je na<br />
različitim, zanimljivim<br />
i plemenitim<br />
poslovima: bila je web<br />
urednica, urednica<br />
on line magazina<br />
podroom.ba<br />
ba, sekretar<br />
Udruženja Literarnih<br />
stvaralaca izdavača<br />
i knjižara LIK BiH,<br />
sekretarica časopisa<br />
za kulturu i književnost<br />
LICA. Učestvovala<br />
je u press službi<br />
Festivala MESS,<br />
organizaciji aktivnosti<br />
teatarskog festivala<br />
EX PONTO (SLO) u<br />
Sarajevu, organizaciji<br />
konferencija<br />
PEN Centra BiH.<br />
Učestvovala je u<br />
programima Evropskih<br />
književnih susreta,<br />
bila je i voditeljica<br />
programa Kulturni<br />
vikend djece iz BiH<br />
u Ljubljani, kao i<br />
voditeljica radionica<br />
za kreativno pisanje<br />
i harmoniku. Uz<br />
sve to stizala je i da<br />
volonterski radi sa<br />
djecom.<br />
Farah Tahirbegović<br />
je bila od izuzetne<br />
pomoći Trećem <strong>Trg</strong>u<br />
kada su uspostavljane<br />
veze između časopisa,<br />
bosanskih i hrvatskih<br />
autora, izdavača i<br />
distributera.<br />
Preminula je u petak,<br />
2. juna 2006, u<br />
trideset i trećoj godini.<br />
memljivom haustoru i... opet njihovih ploča. Za<br />
neke od njih, tih ploča, mislila sam da postoje<br />
oduvijek. Barem meni postoje od kad sebi<br />
postojim. Čak mogu u sjećanje, besprijekorno<br />
jasno, prizvati omote tih ploča. Od kojih, pored<br />
Dylanovog At Budokan, pamtim još dvije: čovjek<br />
u nekoj crvenoj „haljini“ sa zlatnim kićankama<br />
stoji ispred šume, i drugu u kojoj čovjek u odijelu i<br />
bijeloj košulji stoji pored neke vode. Kasnije sam,<br />
sricajući, naučila: na onoj zelenoj bio je Him-zo<br />
Po-lo-vi-na, na onoj pored vode Za-im I-ma-mović.<br />
Ne sjećam se, mama i tata su pričali, kad<br />
smo išli spavati, puštali su nam muziku. I to baš<br />
te dvije ploče.<br />
Sad znam, kad budem bogata, onako ću, za svoj<br />
ćejf, odraditi sva ta silna istraživanja o uticaju<br />
muzike na fetus, novorođenče i dijete. Pa sve i<br />
da nije istina, ja i danas, kad one mirise s teškom<br />
mukom i bolnom željom tražim u nozdrvama,<br />
vjerujem da mi sva ona toliko potrebna, skrivena i<br />
dobro zataškavana samoća, prijatna tuga, smijeh<br />
u sunčan dan i beskrajna vjera da mi, tako često<br />
isprazna, svakodnevnica neće po(s)jesti dušu,<br />
dolaze iz glasa Zaima i Himze.<br />
A kako sam se tek bojala kad smo došli na<br />
pomisao o knjizi. Knjizi o Zaimu. I to Zaimu koji<br />
piše pjesme i stvara melodiju. Baš sam se bojala.<br />
Kako ćemo s knjigom? Kao da pretačem parfemu<br />
lavor, kao da guram jorgovan u saksiju, kao da<br />
mekotu milovanja njegovog glasa mijenjam za<br />
tvrdi udarac pisaće mašine. A opet, sve bude<br />
u knjigama (za)pisano. I sve u knjizi ostaje. Pa<br />
mora da može i priča o Zaimu Imamoviću.<br />
Kad smo jesenas počeli, priča je imala stotinu<br />
notnih zapisa Zaimovih pjesama. Iskreno, u tom<br />
66