Untitled - Treći Trg

zaljubljenika u ovu muzičku formu, ili poštovatelja Zaima, ili onih koji bi
još ponešto htjeli lakše i prije naučiti svirati. Ali, osjećaj da time zakidamo
sve one koji znaju Zaima i koji ga „pjevaju“, ali i one koji ne znaju koliko
je pjesama koje danas postoje kao „narodne“ potpisao, vukao je priču
naprijed. A, s druge strane, poželjeli smo provjeriti notne zapise, uporediti
sa Zaimovim originalima. Sa onim žutim listovima punim nota ispisanim
njegovom rukom. Poredimo. Sve, šuteći, osjećamo da, evo već i tad, tajimo
nešto od mogućeg čitatelja/ke. Zašto i drugi ne bi vidjeli Zaimov rukopis,
precizne naznake za tempo i dinamiku, perom i „suhom olovkom“ ispisane
note, dodate akorde? Normalno, stavit ćemo i tih nekoliko originalnih notnih
zapisa.
Počinjem osjećati (vjerovati?) da ova knjiga vodi neki svoj samostalan
život, da ona usmjerava nas, a ne mi nju. Priča opet stoji. Danima. Šta sad
samo sa tim notama? Istovremeno, skupljamo materijal za CD. A nalazimo,
što dublje kopamo, stalno nešto novo i još nešto novo i još... Kasete su
u kutijama. Pored kaseta, ponekad, slike. Fotografije?! Slažemo ih, sve
koje smo našli. I hoćemo ih još, još, još. Da konstruiramo makar dijelove
Zaimove priče, Zaimovog života. Jer, fotografije šute svašta. Od kada
pjeva? Gdje je počeo? Otkud sad sa harmonikom? Odakle je došao? S
kim je pjevao? Koga je volio? Kome se na ovoj slici osmjehuje? Ko je ovaj
harmonikaš pored njega? Pitanje – fotografija. Pitanje – fotografija. Tad
je priča opet krenula naprijed. Odmotavamo naslage mitologije i legende,
bježimo od ustaljenih i toliko puta prepričanih priča. Gledamo fotografije.
„Upoznajemo“ nanovo Zaima, Ismeta Alajbegovića Šerbu, Jovicu Petkovića,
Zehru Deović, Nadu Mamulu. Na sceni, i izvan nje. Odmotava se i film onog
drugog, vanscenskog Zaimovog života: prijatelji iz Kasindola (da, to je ona
Već godinu dana evo kako bolan ležim sada, sa prozora svoje sobe vidim
svjetla moga grada...), mladost sa Fadilom na onim prelijepim fotografijama
sarajevskih fotografa, susret sa Titom, radost Zlatne ploče, sjećanje na
Mrkonjić, Počitelj iz pjesama... Tada smo već znali, stavit ćemo i fotografije.
Pored notnih zapisa. Uhvaćene trenutke punog, čestitog, teškog i veselog
života interpretatora sevdalinke, harmonikaša, tekstopisca i kompozitora
– Zaima Imamovića.
Tako je ova knjiga postala i dokumentarna. Ona, pored pjesama, nudi obilje
fotografija iz Zaimovog života, omote njegovih ploča, zapise sa njegovog
radnog stola... Ove dokumente pokušali smo ostaviti da sami pričaju.
68