Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Nije mnogo antropologa zavirilo u ovu zagonetku, no propust akademskih
znanstvenika da razmotre tu vrstu misterija nije ograničen
samo na Amazonu. Tijekom 20. stoljeća antropolozi su širom svijeta
istraživali šamanske prakse bez pravog razumijevanja.
Kratka povijest antropologije otkriva slijepe točke u njezinom proučavanju
šamanizma.
U 19. stoljeću europski znanstvenici smatrali su da su neke rase razvijenije
od drugih. Charles Darwin, jedan od utemeljitelja teorije evolucije,
napisao je 1871.: »Kod civiliziranih nacija smanjen obujam vilice
uzrokovan smanjenom upotrebom, uobičajen rad različitih mišića
koji služe za iskazivanje različitih emocija te povećan obujam mozga
zbog veće intelektualne aktivnosti, zajednički stvaraju zamjetljiv učinak
na njihovu opću pojavnost u usporedbi s divljacima«.
Antropologija je utemeljena u drugoj polovici 19. stoljeća kako bi
proučavala »primitivna« društva, društva iz »kamenog doba«. Njezin
naglašeni cilj bio je shvatiti odakle smo to »mi« Europljani došli.
Problem za mladu disciplinu predstavljala je ne-razumska priroda
njezinog objekta proučavanja. Prema Edwardu Tayloru, jednom od
prvih antropologa: »Divljaci su izvanredno neuki kako kad je riječ o
fizikalnom, tako i kad je riječ o moralnom znanju. Pomanjkanje discipline
čini njihovo mišljenje sirovim, a njihove djelatnosti neučinkovitima
u iznenađujućem stupnju, a tiranija tradicije na svakom koraku
nameće im stavove i običaje naslijeđene iz drukčije faze kulture,
pa time gube razumnost za koju često možemo primijetiti da je posjeduju
u ranim stupnjevima razvoja. Rasuđujući prema našim uobičajenim
modernim standardima znanja, koje je u svakom smislu visoko
u usporedbi s njihovim, mnogo od onoga za što oni vjeruju da je
istina mora se oboriti kao lažno«.
Pitanje je bilo: kako se takva nesuvislost može znanstveno proučavati?
Otac moderne antropologije, Bronislaw Malinowski, odgovor je pronašao
razvijajući metodu objektivne analize »divljaka«. Ta metoda, koja
se koristi i danas, a naziva se »sudionik promatrač«, podrazumijeva
da antropolog živi u bliskom kontaktu s urođenicima te da ih pritom
promatra s odmakom. Motreći realnost urođenika suzdržanim pogledom,
antropolog uspijeva uvesti »zakon i poredak u ono što se činilo
kaotičnim i čudnim«.