Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

su rijetka. Do danas, klinička proučavanja njegovog efekta na »normalna«
ljudska bića mogu se nabrojati na prste jedne ruke.
Dok sam ja čitao, godišnja doba su se mijenjala. Zima je naglo ustupila
mjesto proljeću i dani su postali dulji. Upravo sam proveo punih
šest mjeseci fokusirajući se na ono što su napisali drugi. Sad sam
osjećao kako je vrijeme za malu pauzu, nakon koje ću početi pisati knjigu.
U nastojanju da maksimalno iskoristim prve draži toplog vremena,
uzeo sam slobodan dan i otišao šetati sa svojim kasetofonom po
parku prirode. Pupoljci su se počeli otvarati, izvori su posvuda bujali,
i nadao sam se da će tako biti i s mojim idejama.
Postalo mi je jasno da ayahuasqueroi u svojim vizijama nekako dobivaju
pristup provjerljivim informacijama o svojstvima biljaka. Zbog
toga, razmišljao sam, enigma halucinatornog znanja može se svesti
na jedno pitanje: dolazi li ta informacija iznutra, iz ljudskog mozga,
kako bi to htjelo znanstveno gledište, ili iz vanjskog svijeta biljaka, kao
što tvrde šamani?
Oba ova gledišta, čini se, pokazuju i prednosti i mane.
S jedne strane, sličnost između molekularnih profila prirodnih halucinogena
i serotonina čini se da dobro i točno pokazuje kako ove
supstance djeluju poput ključeva koji pristaju u istu bravu unutar mozga.
Međutim, ne mogu se složiti sa znanstvenim stajalištem prema
kojemu su halucinacije tek otpuštanje slika pohranjenih u pretincima
podsvjesne memorije. Bio sam uvjeren da goleme florescentne zmije
koje sam vidio zahvaljujući ayahuasci ni na koji način ne korespondiraju
ičemu o čemu bih ja mogao čak i sanjati, pa ni u najekstremnijim
noćnim morama. Nadalje, brzina i čvrstoća nekih halucinatornih
slika u mnogo je stupnjeva nadmašivala i najbolje rock spotove,
a znao sam da ih ja sam ni u kojem slučaju ne bih mogao projicirati.
S druge strane, otkrio sam da postaje sve jednostavnije suspregnuti
nevjericu i smatrati urođeničko gledište potencijalno ispravnim.
Naposljetku, bilo je toliko pukotina i kontradikcija u znanstvenom
poznavanju halucinogena, koje se isprva činilo tako pouzdanim: znanstvenici
ne znaju na koji način te supstance utječu na našu svijest, niti
su izučavali prave halucinogene u bilo kojem smislu. Više mi se nije
činilo nerazumnim smatrati da informacije o molekularnom sastavu
bilja dolaze od biljaka samih, kako su tvrdili ayahuasqueroi, Međutim,
nisam uspijevao uvidjeti kako bi to konkretno funkcioniralo.