Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

mi svoje usluge u pokušaju leta u daleke predjele galaksije. Prebačen
u trans u kojem se nadnaravno čini prirodnim, shvatio sam da su
antropolozi, uključujući i mene, temeljito podcijenili značaj droga na
oblikovanje urođeničke ideologije«.
Michael Harner je već zarana postigao zavidnu karijeru, držao je
predavanja na uglednim sveučilištima i uređivao knjigu o šamanizmu
za Oxford University Press. Kasnije mu je, međutim, priličan broj
kolega okrenuo leđa, nakon što je objavio popularni priručnik o seriji
šamanskih tehnika temeljenih na vizualizaciji i upotrebi bubnjeva.
Jedan antropolog nazvao je to »projektom koji zavrijeđuje kritiku s
obzirom na potpuno neznanje M. Harnera o šamanizmu«. Ukratko,
Harnerov rad općenito je diskreditiran.
Moram priznati da sam i ja bio usvojio neke od tih predrasuda. Na
početku svog istraživanja na brzinu sam preletio kroz Harnerov priručnik,
bilježeći jedino da prvo poglavlje sadrži detaljan opis njegovog
prvog iskustva s ayahuascom, koje je ovaj put zauzelo deset stranica
umjesto deset redaka. U biti, nisam baš obratio osobitu pažnju
njegovu sadržaju.
Tako sam, za svoj gušt i iz znatiželje, odlučio ponovno proći kroz
Harnerovu priču. Upravo tijekom čitanja te doslovno fantastične pripovijesti
nabasao sam na ključno rješenje koje će promijeniti tijek moje
istrage.
Harner objašnjava kako je u ranim 60-im godinama 20. stoljeća
otišao u peruansku Amazonu proučavati kulturu Conibo Indijanaca.
Nakon što je za otprilike godinu dana postigao malen napredak u
razumijevanju njihovog religijskog sustava, jedan Conibo mu je rekao
da, ukoliko zbilja želi nešto naučiti, mora popiti ayahuascu. Harner je
pristao, ne bez straha, jer su ga ljudi bili upozorili da je to iskustvo zastrašujuće.
Sljedeće večeri, pod strogim nadzorom njegovih urođeničkih
prijatelja, popio je količinu koja bi odgovarala trećini boce. Nakon
nekoliko minuta zatekao se kako propada u svijet istinskih halucinacija.
Stigavši u nebesku špilju gdje je »nadnaravni karneval demona«
bio u punom zamahu, vidio je dva neobična broda kako plutaju kroz
zrak koji se sklapao u oblik »velikog, zmajolikog pramca, ne bez sličnosti
s pramcem vikinškog broda«. Na palubi je mogao nazrijeti golemi
broj ljudi s glavama plavih šojki i s ljudskim tijelima, »ne bez sličnosti
s pticolikim bogovima s grobnih slika drevnih Egipćana«.
Nakon višekratnih epizoda, predugačkih da bi se opisale ovdje,
Hamer je postao uvjeren kako umire. Pokušao je zazvati svoje Conibo
prijatelje da mu daju protuotrov, ali nije mu polazilo za rukom izustiti