Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

oljim te da je prijestolnica amazonskog šamanizma uvijek na nekom
drugom mjestu od onog na kojem se nalazite.
Šamanizam, sa svojim praktičarima, istraživačima temeljnih načela,
specijalistima i školama mišljenja, podsjeća na akademsku disciplinu
(kao što je antropologija ili molekularna biologija); on predstavlja
način zahvaćanja svijeta koji stalno evoluira. Jedno je sigurno:
i mestizo i starosjedilački šamani smatraju narode kao što su Shipibo-
Conibo, Tukano, Kamsa i Huitoto ekvivalentima sveučilišta kao što
su Oxford, Cambridge, Harvard i Sorbona; oni predstavljaju najvišu
referencu kad je riječ o znanju. U tom je smislu šamanizam temeljen
na ayahuasci esencijalno urođenički fenomen. On pripada starosjedilačkim
narodima Zapadne Amazone koji drže ključeve znanja kojeg
su bez prekida prakticirali najmanje pet tisuća godina. Samo za usporedbu,
sveučilišta zapadnog svijeta stara su manje od devet stotina
godina.
Šamanizam kojega čuvaju starosjedilački narodi Amazone predstavlja
znanje koje se tijekom tisuća godina prikupljalo na području s
najvećom biološkom raznolikosti na Zemlji. Svakako, šamani kažu da
svoje znanje dobivaju izravno od duhova, ali oni rastu u kulturi u kojoj
su šamanske vizije ugrađene u mitove. Na taj način mitologija informira
šamanizam: nevidljivi, životodajni duhovi maninkariji oni su
o čijem junaštvu pripovijedaju mitovi Ashaninka, a ti isti maninkariji
obraćaju se šamanima u njihovim vizijama i govore im kako liječiti.
Starosjedilačka kultura s dovoljno teritorija, i s dvojezičnom i međukulturalnom
edukacijom, u boljem je položaju da održi i razvije
svoju mitologiju i šamanizam. Naprotiv, oduzimanje njihovih zemljišta
i nametanje stranog obrazovanja, kakvo njihove mlade ljude pretvara
u zaboravljivce, ugrožava ne samo opstanak ovih naroda, nego i
čitavog načina spoznavanja. To je kao da netko zapali najstarija sveučilišta
na svijetu i njihove knjižnice, jednu za drugom, žrtvujući tako
znanje budućih generacija svijeta.
U ovoj knjizi odabrao sam autobiografski i narativan pristup iz nekoliko
razloga. Prvo, ne vjerujem u objektivno gledište s ekskluzivnim
monopolom na stvarnost. Zato mi se činilo važnim izložiti nezaobilazne
pretpostavke kakve svaki promatrač ima, tako da čitatelji mogu
stvoriti vlastito mišljenje s potpunom svijesti o postavkama.
U tom smislu pripadam onoj novijoj struji među antropolozima
koji tu disciplinu vide prije kao oblik interpretacije nego kao znanost.