Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

jeći tako da prokopa tunel u podzemni svijet. On završi na mjestu koje
se zove »kraj rijeke« gdje se oko njega omota loza penjačica. Odatle
on nastavlja održavati svoju brojnu djecu na zemlji. I Weiss zaključuje:
»Tamo Avireri ostaje do danas, nesposoban da se kreće zbog loze
koja ga sapinje«.
Naposljetku, Weiss uzgredno bilježi: »Da ne bi bilo dvojbe, iako ove
priče treba klasificirati kao mitove i prema njima se tako odnositi, za
Campase one predstavljaju pouzdana izvješča o stvarnim događajima
koja su se usmenom predajom prenosila od prijašnjih generacija,
izvješća o događajima jednako stvarnim kao što je bilo koji događaj iz
prošlih godina kojega se netko još sjeća ili je o njemu čuo od nekoga«.
Imao sam isti utisak kao i Weiss: moji Ashaninka informatori raspravljali
su o mitološkim likovima i događajima kao da su stvarni. To
mi se činilo prilično čudnovatim, ali nisam to govorio. Kao antropolog
bio sam naučen poštivati tuđa vjerovanja.
Stanovnici Quirisharija jasno su mi dali do znanja da ne bih trebao
prikupljati uzorke bilja. Međutim, mogao sam proučavati njihovu
upotrebu šume kako god sam htio i mogao sam isprobavati njihove
biljne lijekove.
Tako, kad god sam imao kakav zdravstveni problem, a ljudi bi mi
rekli da znaju lijek, ja sam ga probao. Rezultati su često nadilazili ne
samo moja očekivanja, nego i samo moje razumijevanje stvarnosti.
Na primjer, još od sedamnaeste godine patio sam od kroničnih bolova
u leđima koje sam zaradio previše igrajući tenis u adolescentskoj dobi.
Konzultirao sam se s nekoliko europskih liječnika koji su koristili
kortizonske injekcije i tretmane toplinom, ali nije pomoglo. U Quirishariju
bio je čovjek, Abelardo Shingari, poznat po svom »liječenju
tijela«. Predložio je da liječimo moju bol u leđima uzimanjem sanango
čaja u vrijeme mladog mjeseca. Upozorio me je da ću osjećati hladnoću,
da će mi se tijelo dva dana činiti gumasto i da ću vidjeti neke slike.
Bio sam skeptičan, razmišljajući kako bi, da je doista moguće izliječiti
kroničnu bolest kičme s pola šalice biljnoga čaja, zapadna medicina
to svakako znala. S druge strane, mislio sam da vrijedi pokušati,
jer ne može biti manje učinkovito od injekcija kortizona.
Jednog ranog jutra, dan nakon mladog mjeseca, popio sam čaj od
sananga. Dvadeset minuta kasnije preplavio me val hladnoće. Osjećao
sam se promrzlo do kostiju. Oblijevao me hladni znoj i nekoliko sam
puta morao iscijedili majicu. Nakon 6 razmjerno teških sati osjećaj