Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Šumska televizija
Prvi put kad mi je jedan Ashaninka rekao kako je za ljekovita svojstva
biljaka doznao pijući halucinogeni napitak, mislio sam da se šali. Sjedili
smo u šumi, pokraj grma čije je lišće, kako je ustvrdio, moglo izliječiti
od ugriza smrtonosne zmije. »Te se stvari nauče kad piješ ayahuascu«,
rekao je. Ali nije se smijao.
Bilo je to 1985., u zajednici Quirisharija u dolini Pichis u peruanskoj
Amazoni. Imao sam 25 godina i upravo započinjao dvogodišnje
razdoblje terenskog istraživanja, kako bih doktorirao antropologiju
pri Stanfordskom sveučilištu. Moje me školovanje pripremilo na to da
će ljudi pričati svakakve priče. Mislio sam da je meni kao antropologu
posao otkrivati što su zapravo mislili, poput neke vrste privatnog
detektiva.
Tijekom mog istraživanja ekologije Ashaninka, ljudi u Quirishariju
redovito su spominjali halucinantni svijet ayahuasqueroa ili šamana. U
razgovoru o biljkama, životinjama, zemlji ili šumi pozivali bi se na
ayahuasqueroe kao na izvor znanja. Svaki put sam se pitao što zapravo
misle kad to govore.
Pročitao sam, i to s užitkom, nekoliko knjiga Carlosa Castanede o
upotrebi halucinogenog bilja kod »Yaqui čarobnjaka«. No znao sam da
je antropološka profesija u velikoj mjeri diskreditirala Castanedu,
optužujući ga za nevjerodostojnost, plagijatorstvo i izmišljanje. Iako
ga nitko nije izrijekom okrivljavao zbog prevelikog približavanja predmetu
istraživanja, činilo se jasnim kako subjektivni uvid u autohtone
halucinogene može uroditi problemima unutar profesije. Za mene, te
1985. godine, svijet ayahuasqueroa predstavljao je sivu zonu koja je za
moje istraživanje bila tabu.
Povrh toga, moje istraživanje načina na koji Ashaninke koriste prirodna
sredstva nije bilo neutralno. Ranih 80-ih međunarodne agencije
za razvitak sipale su milijune dolara u »razvoj« peruanske Amazone.
On se sastojao u oduzimanju urođeničkih terirorija i njihovom predavanju
tržišno orijentiranim pojedincima koji će potom »razviti« džun-