Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Autori te studije posvećuju jedan odlomak sadržaju vizija njihovih
subjekta: slikama koje su bile »i poznate i nove, kao što su 'fantastične
ptice', 'drvo života i znanja', 'plesna dvorana s kristalnim lusterima',
ljudske i 'izvanzemaljske' figure (poput 'malog okruglog bića s jednim
velikim i jednim malim okom, na gotovo nevidljivim nogama'), 'unutrašnjost
tastature računala', 'duktusi', 'dvostruke zavojnice DNK', 'pulsirajuća
dijafragma', 'zlatni disk koji se vrti', 'veliko oko muhe koje skače
pred mojim očima', tuneli i stepeništa«.
Pod utjecajem dimetiltriptamina ljudi vide drveće života i znanja,
kristale, stepeništa te dvostruke spirale DNK. To potvrđuje moju hipotezu
da šamani primaju slike koje sadrže biomolekularnu informaciju,
ali ni na koji način njezin mehanizam nije objašnjen. Kako molekularna
stvarnost postaje dostupna inače nemolekularnoj svijesti ljudskih
bića? Što se to dogodi normalnoj svijesti u mozgu da ona nestane
pod izljevom neobičnih slika?
Znanje o neurološkim putanjama halucinogenih supstanci veoma
je napredovalo posljednjih godina. Dok su znanstvenici dulje od četvrt
stoljeća znali da molekule kao što su dimetiltriptamin, psilocibin,
pa čak i LSD nalikuju na neurotransmiter serotonin, tek 1990. su otkrili
da postoji sedam vrsta serotoninskih receptora, u odnosu s kojima
svaki halucinogen ima određen način funkcioniranja.
Jedan od tih receptora građen je po principu brave spojene na kanal.
Ostali su više poput »antena« koje premošćuju staničnu membranu.
Kad molekula serotonina stimulira vanjski dio antene, ona odašilje
signal u stanicu.
Tražio sam veze između stimulacije serotoninskih receptora i DNK
i pronašao nedavni (iz 1994.) članak pod nazivom »Serotonin povećava
sintezu DNK u kulturi proksimalnih i distalnih stanica mekog plućno-vaskularnog
mišićja štakora.« Veza je postojala, ali ipak nije veoma
jasna, budući da je povećanje aktivnosti DNK nakon unosa serotonina
mjerljivo, ali kaskada reakcija unutar stanice, od antene do nukleusa,
ostaje hipotetična.
Koliko ja znam, aktualna istraživanja neuroloških mehanizama halucinogena
staju na tim pitanjima receptora. Metaforički govoreći, mi
sada razumijemo odakle dolazi struja i gdje je utičnica, ali još uvijek
ne znamo kako radi televizija.
Trenutačno, DNK nije dio znanstvenih diskusija o halucinacijama, ali
to nije uvijek bilo tako. Krajem 60-ih godina nelagoda zbog uobiča-