Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Sa svoje strane, imao sam određene predrasude prema šamanizmu.
»Istinskog« šamana zamišljao sam kao mudrog starca, tradicionalnog
i odvojenog od svijeta; nekoga poput Don Juana u Castanedinim
knjigama. Ruperto, skitnica koji je naučio tehnike drugoga plemena,
nije se podudarao s mojim očekivanjima. Međutim, nikakav mi mudri
starac nije prišao s namjerom da me inicira i nisam kanio biti izbirljiv.
Ruperto je svoj prijedlog iznio spontano, javno i kao dio pogodbe.
Zauzvrat ću mu dati poseban »napredni« tečaj računanja. Tako sam
ponudu prihvatio, osobito jer mi se činilo da se ona možda i neće ostvariti
kad na kraju ispare učinci piva.
Dva tjedna kasnije bio sam opet u Qurishariju kad se Ruperto pojavio
zbog svoje prve privatne lekcije. Na odlasku mi je rekao: »Vratit
ću se sljedeće subote. Pripremi se dan ranije, ne jedi ništa slano ni
masno, samo malo kuhane ili pečene manioke«.
Dogovorenog dana vratio se s bocom punom crvenkaste tekućine,
začepljenom komadom suhog kukuruznog klipa. Nisam slijedio njegove
instrukcije jer, duboko iznutra, cijelu stvar nisam uzeo ozbiljno.
Ideja da uoči događaja ne jedem određenu hranu zvučala mi je kao
praznovjerica. Za ručak sam gricnuo malo dimljenog jelenjeg mesa i
nešto pržene manioke.
Još dvoje ljudi odlučilo je uzeti ayahuascu pod Rupertovim vodstvom.
U smiraj dana, nas četvorica sjedili smo na terasi utihle kuće.
Ruperto je zapalio cigaretu koju je smotao od papira iz bilježnice i
rekao: »Ovo je toe«. Poslao ju je ukrug. Da sam u tom trenutku znao
da je toe vrsta dature, vjerojatno ne bih uvukao dim, jer biljka dature
je opasan i moćan halucinogen naširoko poznat po svojoj toksičnosti.
Toe je imao sladak okus, iako je cigaretni papir mogao biti i finiji.
Zatim smo svi popili po šalicu ayahuasce. Izrazito je gorka i ima
okus poput trpkog soka od grejpa. Pozlilo mi je trideset sekundi
nakon što sam je progutao.
Za vrijeme trajanja doživljaja nisam pravio bilješke ni pratio vrijeme.
Opis koji slijedi temeljen je na bilješkama koje sam napravio
sljedeće večeri.
Najprije nas je Ruperto namirisao parfimiranom vodom (aqua florida)
i duhanskim dimom. Potom je sjeo i počeo zvižukati nevjerojatno
lijepu melodiju.
Pred mojim zatvorenim očima počele su se pojavljivali kaleidoskopske
slike, ali nisam se dobro osjećao. Usprkos Rupertovoj melodiji,
ustao sam kako bih izašao van i povratio. Izbacivši ostatke jele-