Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

Po mom mišljenju, ovo je tipični primjer redukcionističkog, nelogičnog
i netočnog odgovora. Da li ljudi doista štuju ono čega se najviše
boje? Da li ljudi koji pate od fobije od paukova, na primjer,
ukrašavaju svoju odječu slikama paukova, govoreći »mi štujemo ove
životinje jer ih smatramo odbojnima«? Ne baš. Zato dvojim da sibirski
šamani krase svoje odore mnogobrojnim trakama koje predstavljaju
zmije jednostavno zato što pate od fobije od tih gmazova. Pored toga,
zmije koje nalazimo na kostimima sibirskih šamana većinom nisu
prikazi postojećih životinja, nego zmija s dva repa. U velikom broju
mitova o stvaranju, zmija koja tu ima glavnu ulogu nije stvarni gmaz;
to je kozmička zmija i često ima dvije glave, dvije noge ili dva krila,
ili je toliko velika da se omata oko Zemlje. Nadalje, zmije koje se štuju
uglavnom su neotrovne. U Amazoni, ljudi smatraju svetima upravo neotrovne
zmije kao što su anakonde i boe, poput kozmičke anakonde
Ronina. U Amazoni doista ne manjka agresivnih i smrtonosnih zmija
s razornim otrovom, kao što su ljutica i suličarka, koje predstavljaju
svakodnevnu prijetnju životu - pa ipak, one nikada nisu predmet
obožavanja.
Odgovor, po meni, leži drugdje, što ne znači da primati ne pate od
instinktivnog ili čak »programiranog« straha od zmija. Moj odgovor
je spekulativan, ali ne može biti manjkaviji od općeprihvaćene teorije
o fobiji od otrova. On glasi da globalna mreža života utemeljena na
DNK emitira ultra-slabe radio valove, koji su trenutačno na granici
mjerljivoga, ali koje ipak možemo opažati u stanjima defokalizacije,
kao što su halucinacije i snovi. Budući da je aperiodički kristal DNK
oblikovan poput dviju upletenih zmija, dviju traka, spiralne ljestvice,
užeta ili loze, mi u stanjima transa vidimo zmije, ljestve, užad, loze,
drveće, spirale, kristale i tako dalje. Zbog toga što je DNK majstor
transformacije, vidimo također jaguare, kajmane, bikove ili bilo koje
živo biće. Ali izgleda da su omiljeni spikeri na DNK-televiziji, izvan
svake sumnje, upravo gigantske, florescentne zmije.
To me dovodi do slutnje da je, čak i u slikovitom prikazivanju,
kozmička zmija narcisoidno, ili, u najmanju ruku, opsesivno obuzeta
vlastitom reprodukcijom.