Jeremy Narby KOZMIČKA ZMIJA

nesposobni reproducirati sami sebe bez informacije koju sadrži DNK.
Život je, prema tome, naizgled neizbježno sinteza ovih dvaju molekularnih
sustava. Idući dalje od famoznog pitanja o jajetu i kokoši, Crick
razmišlja o vjerojatnosti slučajnog pojavljivanja jednog jedinog proteina
(koji bi onda mogao izgraditi prvu molekulu DNK). U svim živim
vrstama proteini su napravljeni od uvijek istih 20 aminokiselina, koje
su male molekule. Prosječni protein je dugački lanac izgrađen od otprilike
200 aminokiselina, odabranih među tih 20, i povezanih u točnom
redosljedu. Prema zakonima kombinatorike, šansa da bi se jedan
određeni protein pojavio pukim slučajem iznosi 1 naprama 20 pomnoženo
sa samim sobom 200 puta. Ta brojka, koja se može pisati kao
20 200 , i koja je otprilike jednaka 10 260 , daleko je veća od broja atoma u vidljivom
svemiru (koji se procjenjuje na 10 80 ).
Te brojke nisu uvjerljive ljudskom umu. Nije moguće zamisliti sve
atome u vidljivom svemiru, a još manje brojku koja je milijune i milijune
i milijune i milijune i milijune (i tako dalje) puta veća. Međutim,
od početka života na Zemlji, broj lanaca aminokiselina koji su mogli
biti slučajno sintetizirani može predstavljati samo sićušan odsječak
svih mogućnosti. Prema Cricku: »Velika većina nizova nikad se ne bi
mogla sintetizirati uopće, u bilo kojem vremenu. Ti proračuni u obzir
uzimaju samo nizove aminokiselina. Ne uzimaju u obzir činjenicu da
se mnogi nizovi vjerojatno ne bi na zadovoljavajući način složili u
stabilan, čvrst oblik. Koji bi dio od svih mogućih nizova to uspio nije
poznato, iako se nagađa da bi bio prilično malen«. Crick zaključuje da
organizirana kompleksnost koju nalazimo na staničnoj razini »nije
mogla nastati pukim slučajem«.
Zemlja postoji otprilike 4,5 milijarde godina. U početku ona je bila
tek radioaktivna cjelina s temperaturom koja je na površini dosezala
tališnu temperaturu metala. Ne osobito gostoljubivo mjesto za život.
Ipak, postoje fosili jednostaničnih bića stari otprilike 3,5 milijarde godina.
Postojanje jedne stanice nužno implicira prisutnost DNK, s
njezinom četveroslovnom »abecedom« (A, G, C, T) i proteina s njihovom
20-slovčanom »abecedom« (20 aminokiselina), kao i prisutnost
»prevoditeljskog mehanizma« između to dvoje - uzimajući u obzir da
su instrukcije za gradnju proteina sadržane u kodiranom jeziku DNK.
Crick piše: »Vrlo je značajno da takav mehanizam uopće postoji, a tim
je više značajno da svaka živa stanica, bilo životinjska, biljna ili mikrobska,
sadrži njegovu verziju«.
Crick uspoređuje protein s paragrafom napravljenim od 200 slova
poredanih u točan poredak. Ukoliko su šanse da se iz zemaljske juhe